Archive for Mladi Socijalisti

Zajednička izjava komunističkih omladinskih organizacija iz cijelog svijeta o pandemiji COVID-19

Mladi ljudi svijeta,

dok tisuće ljudi širom svijeta obolijevaju i, nažalost, umiru od COVID-19, stvarnost za narod, radnike i mlade je nemilosrdna.

Javni zdravstveni sustav, čak i nekih moćnih kapitalističkih zemalja, pun je nedostataka, s politikom koja djeluje u korist komercijalizacije zdravlja i kapitalističke dobiti. Ugroženi su životi stotina tisuća ljudi. Sada se moraju poduzeti hitne i potrebne mjere.

Milijuni radnika već su izgubili posao ili će ih izgubiti u budućnosti. Njihove plaće se smanjuju, a radno vrijeme postaje fleksibilnije. Ne zbog COVID-19, nego zato što kapitalisti ponovo stavljaju teret na ramena radnika.

Čak su i znanstveni pokušaji pronalaska cjepiva protiv COVID-19 podložni natjecanjima između imperijalista, koji su neumoljivi. Anarhija u kapitalističkoj proizvodnji ne zadovoljava primarne ljudske potrebe. Mladi ljudi svijeta, zahvaljujemo se liječnicima/cama, medicinskim sestrama, bolnicama i zdravstvenom osoblju koje se bori u ovoj bitki s velikim teškoćama.

Izražavamo svoju solidarnost s onima koji su pogođeni pandemijom COVID-19 i želimo im brzi oporavak od bolesti.

Pozdravljamo zemlje koje razvijaju solidarne akcije s najugroženijim zemljama, poput slanja zaštitnih materijala i zdravstvenih radnika iz zemalja poput Kine, Kube i Rusije, akcije koje su u velikoj suprotnosti s odsustvom Europske unije.

Mladi ljudi svijeta, u ovim teškim vremenima ovdje su komunističke omladinske organizacije! Borimo se protiv COVID-19 i istodobno protiv nepravde, ali i protiv onih koji koriste virus tako da nastane nepravda. Borimo se protiv globalnog sustava, kapitalizma, koji je prisilio radnike i mlade da snose troškove kapitalističke ekonomske krize i sada traži da ponovo platimo. Još jednom je dokazano da je socijalizam potreban i pravodoban jer može osigurati primarnu njegu i prevenciju, bolnice, medicinsko i sestrinsko osoblje, lijekove, laboratorije i ispitivanja, zadovoljavajući na taj način prava i potrebe ljudi. Borimo se protiv protunarodne politike koja podriva velike znanstvene i tehnološke mogućnosti koje danas postoje i koje se mogu iskoristiti za zdravlje, dobrobit i mir.

Mladi nose maske kako bi se zaštitili i zaštitili od virusa, ali mi ne spuštamo glas s našim zahtjevima!

Zahtijevamo:

– Javni zdravstveni sustav u svim zemljama treba ojačati državnim financiranjem kako bi se sada ojačali napori medicinskog osoblja.

– Neophodnu zaštitu besplatno pružiti svima, poput maski, rukavica i sredstva za dezinfekciju na bazi alkohola.

– Radnička prava radnika koje treba zaštititi. Protiv otpuštanja i smanjenja plaća.

– „Ne“ smanjenju demokratskih prava pod izgovorom COVID-19.

– Prestati sa svim sankcijama i mjerama ekonomske isključenosti, koje su u ovoj situaciji još nepravednije i otežavaju život naroda još više. Poduzeti sve potrebne mjere zaštite zdravlja i života naroda.

– Kažemo„Ne!“ imperijalističkim intervencijama i vojnim vježbama, poput NATO-a, i zahtijevamo da se javni resursi preusmjere na potrebe naroda, poput financiranja sustava javnog zdravstva i socijalnog osiguranja.

Jasno kažemo:

Možemo pobijediti!

Nitko nije sam – sada je vrijeme za solidarnost!

Zajedno!

 

Popis komunističkih i radničkih omladinskih organizacija koje su potpisale ovu zajedničku izjavu:

  1. Komunistička omladina Austrije
  2. Bangladeška unija mladih
  3. Bangladeški savez mladih / studenata
  4. Mladi komunisti Belgije
  5. Komunistička omladina Bolivije
  6. Komunistička unija mladih, Brazil
  7. Mlada komunistička liga Britanije
  8. Mlada komunistička liga Kanade
  9. Mladi Socijalisti Socijalističke radničke partije Hrvatske
  10. Ujedinjena demokratska organizacija mladih, Cipar
  11. Komunistička omladinska unija, Češka
  12. Komunistička omladina Komunističke radničke partije Finske
  13. Savez komunističke omladine Francuske
  14. Socijalistička njemačka radnička omladina
  15. Komunistička omladina Grčke
  16. Komunistička omladina Gvatemale
  17. Sva indijska federacija za mlade / studente
  18. Tudeh omladina Irana
  19. Radnička stranka mladih (Irska)
  20. Pokret mladih Connolly, Irska
  21. Mlada komunistička omladina Izraela
  22. Fronta komunističke omladine, Italija
  23. Jordanski demokratski savez mladih
  24. Savez libanonske demokratske omladine
  25. Federacija mladih komunista, Meksiko
  26. Nacionalna federacija mladih Nepala
  27. Nizozemski komunistički pokret
  28. Omladina Komunističke partije Makedonije, Sjeverna Makedonija
  29. Demokratska studentska federacija, Pakistan
  30. Demokratska federacija za mlade, Pakistan
  31. Palestinska komunistička omladina
  32. Omladina Palestinske narodne stranke
  33. Paragvajska komunistička omladina
  34. Komunistička omladina Perua
  35. Omladina Komunističke partije Poljske
  36. Portugalska komunistička omladina
  37. Savez socijalističke omladine, Rumunjska
  38. Lenjinistički komunistički savez mladih Ruske Federacije
  39. Revolucionarna komunistička liga mladih (boljševika), Rusija
  40. Savez komunističke omladine Jugoslavije, Srbija
  41. Mladi komunistički savez Južne Afrike
  42. Španjolska komunistička zajednica mladih
  43. Kolektivi mladih komunista, Španjolska
  44. Socijalistička unija studenata, Šri Lanka
  45. Socijalistička unija mladih / studenata, Šri Lanka
  46. Komunistička omladina Švedske
  47. Sirijska komunistička unija mladih -Khaled Bagdash Youth
  48. Komunistička omladina Turske
  49. Liga mladih komunista SAD

Konferencija protiv historijskog revizionizma Drugog svjetskog rata

Dana 6. 2. 2020. godine u Bologni u Italiji, u organizaciji Coordinamento Nazionale per la Jugoslavia ONLUS, održana je konferencija protiv historijskog revizionizma Drugog svjetskog rata, te rezolucije EU kojom se izjednačavaju fašistički zločini i borba komunista za oslobođenje. Na konferenciji je učestvovao predstavnik Mladih socijalista Socijalističke radničke partije koji je govorio o historijskom revizionizmu u Hrvatskoj. S prostora bivše SFRJ učestvovali su još predstavnik SKOJ-a i predstavnici Komunista Srbije koji su također opisali razvoj historijskog revizionizma u Srbiji. Uvodnu riječ je imao drug Andrea Martocchia koji je govorio o zločinima talijanskih fašista tokom okupacije Jugoslavije kao i o zvjerstvima nacifašista u Italiji. Na konferenciji su učestvovali i talijanski historičari koji su posebno skrenuli pažnju na pokušaj da se talijanski fašisti predstave kao žrtve partizana i komunista.
Na kraju je, prvi put u Italiji, izvedena javna projekcija filma jugoslavenskog redatelja Lordana Zafranovića ”Okupacija u 26 slika”.
Povodom talijanskog “Dana sjećanja na talijanske žrtve istočne granice” 10. 2. 2020., održan je u Parmi skup na temu “Fojbe i fašizam 2020” na kojemu je prisustvovao predstavnik MS SRP. Taj skup je održan 15. put sa ciljem ukazivanja na falsificiranje historijskih činjenica i rehabilitacije talijanskog fašizma. Na skupu su govorili historičar Sandi Volk iz Trsta i Spartaco Capogreco sa Sveučilišta Kalabrije.
Na skupu je ustanovljeno kako u 16 godina od kada je u Italiji donesen zakon o “Danu sjećanja”, smanjio se broj sati historije u školama, a istodobno se potiče nacionalistička mitologija o “Slavokomunističkom genocidu Talijana na istočnoj granici”, te potreba da se nastavi borba za istinu o Drugom svjetskom ratu i bratstvu među narodima.
Koordinacija MS SRP

Glasnik SKOJ-a: Intervju s Davorom Rakićem

Mladi Socijalisti iz Hrvatske su postali punopravni članovi Svjetske federacije demokratske omladine (WFDY) na poslednjoj Generalnoj skupštini koja se održala u Nikoziji na Cipru. U Hrvatskoj su nedavno održani predsjednički izbori. Na njima je pobijedio Zoran Milanović u drugom krugu Kolindu Grabar-Kitarović. Veliku pažnju u Hrvatskoj, a odjek je postojao i u Srbiji, je imala ljevičarska kandidatkinja Katarina Peović, koju je podržala Socijalistička radnička partija.  Ovi događaji, a i mnoga druga pitanja, bila su povod za intervju s predsjednikom Mladih socijalista, drugom Davorom Rakićem.

Glasnik: Druže Rakiću, prvo bih Vam se zahvalio što ste odvojili vrijeme da date intervju za naš list. Nedavno ste na Cipru postali punopravni član Svjetske Federacije Demokratske Omladine (WFDY). Šta to znači za vašu organizaciju i da li ste imali nečiju podršku da postanete punopravni članovi?

Rakić: Prvo bih se zahvalio Vama što ste mi omogućili da Vašim čitaocima prenesem naše političke stavove. Mladi socijalisti Socijalističke radničke partije Hrvatske (MS) predali su zahtjev za članstvom u WFDY nakon sudjelovanja na 17. Svjetskom festivalu omladine i studenata koji je održan u Pretoriji, u Južnoj Africi 2010. Zbog mnogobrojnih problema unutar WFDY, taj se zahtjev zagubio u njihovim bazama podataka. Nakon 19. Svjetskog festivala omladine i studenata koji je održan u Sočiju u Rusiji 2017., novi predsjednik WFDY postao je drug Iakovos Tofari iz Ciparskog EDON-a. Odmah nakon njegovog izbora održali smo s njim sastanak tokom kojeg nam je obećao da će prioritet u njegovom mandatu biti primitak novih organizacija članica i revizija članstva postojećih. Ubrzo nakon toga, to je pitanje došlo na dnevni red Generalnog savjeta i regionalnih koordinacija WFDY. Na skupu Koordinacije za Europu i Sjevernu Ameriku (CENA) koji je održan u Beogradu od 25. do 29. jula 2019., na prijedlog EDON-a i uz odlučujuću podršku SKOJ-a (naše sestrinske organizacije), jednoglasno je prihvaćen zahtjev MS-a za punopravno članstvo. Taj prijedlog je prihvaćen na Generalnom savjetu WFDY koji je održan u Nikoziji na Cipru 2. decembra 2019. te je MS primljen u članstvo WFDY zajedno s drugovima iz Komunističke omladine Švicarske. Ta nam je odluka omogućila da MS prisustvuju Generalnoj Skupštini WFDY po prvi put kao punopravni članovi. Članstvo u WFDY je za MS ključno priznanje dugogodišnjeg teškog i strpljivog rada na promicanju ideja marksizma-lenjinizma i borbi protiv kapitalizma, fašizma, imperijalizma i klerikalizma među mladima u Hrvatskoj, herojski opstajući preko dva desetljeća u uvjetima bjesne antikomunističke klime u društvu. To nam priznanje daje dodatnu snagu, optimizam i vjeru u dugoročni uspjeh naše borbe. Moramo se zahvaliti drugovima iz SKOJ-a i posebno Prvom sekretaru SKOJ-a Aleksandru Đeniću na svesrdnoj podršci tokom procesa kandidature MS-a za članstvo u WFDY i čiju je pomoć teško precijeniti. Ovo iskustvo mora za nas biti novi poticaj u zajedničkoj revolucionarnoj borbi.

Glasnik: Kandidat Vaše partije i vaše omladinske organizacije na prošlim izborima je bila Katarina Peović. Zašto ste se odlučili za takav korak i kako ste zadovoljni izbornim rezultatom?

Rakić: Dugo se diskutiralo unutar SRP-a i s drugim partijama o mogućim izbornim koalicijama. Pred prošlogodišnje izbore za europski parlament uspjeli smo dogovoriti koaliciju s Radničkom frontom na temelju nekih zajedničkih programskih točaka. Ti izbori za nas nisu dobro prošli, ali se suradnja nastavila i kada su naši partneri iz RF predložili Katarinu Peović za predsjedničkog kandidata. Mi smo je podržali, ocjenjujući da će to biti dobra prilika da se čuje glas socijalističke i radničke ljevice nasuprot malograđanske močvare koja davi naše društvo već punih 30 godina. Naša kandidatkinja je dobro iskoristila priliku da izloži program naše koalicije kao prvi kandidat za predsjednika RH koji zastupao otvoreno socijalističke ideje. Njen nastup je izazvao veliko interesiranje javnosti i probio je medijsku blokadu kojoj smo izloženi od strane masovnih medija. Naša kandidatkinja je dobila preko 21.000 glasova što znači da je skoro udeseterostručila broj glasova koje je dobila naša koalicija šest mjeseci ranije na izborima za EP. To je odličan rezultat i u vidu činjenice da je u nekim regijama, kao na primjer u Istri, dobila značajan postotak glasova, što nam otvara nove mogućnosti za daljnji politički rad. Isto tako povećao se broj novih članova i simpatizera koji nam se javljaju.

Glasnik: Novi predsednik Hrvatske je Zoran Milanović. Da li će Hrvatska nastaviti isti kurs, ili će promeniti politiku?

Rakić: Dobro je da je da je Kolinda Grabar-Kitarović izgubila izbore i HDZ s njom, nije međutim dobro da je predsjednik postao Zoran Milanović. Njegovu vladu (2011. – 2016.), pamtimo po proturadničkim mjerama koje su omogućile lakše otpuštanje radnika, prekovremene neplaćene sate i porast privremenog zapošljavanja. Zločinačkom zakonu o predstečajnim nagodbama koji omogućava kapitalistima da sami sebi opraštaju fiktivna dugovanja i oslobađa ih obveza prema otpuštenim radnicima. „Sanaciji” brodogradnje koja je u nekoliko godina dovela do kolapsa cijele brodograđevne industrijske grane. Nastavku privatizacije javnih usluga i dobara i uvođenje takozvanog „stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa” koji je omogućavao kapitalistima zapošljavanje mladih „praktikanata” za polovicu minimalne plaće. Također nije reagirao na niz korupcijskih skandala koji su otkriveni u tom razdoblju u vladi i SDP-u. Nije se ustručavao slati policiju na radničke demonstracije, a istodobno je blagonaklono tolerirao okupaciju javne površine, prijetnje i nasilje HDZ-ovih „šatoraša”. Potpisivao je štetne „koncesijske” ugovore za RH. Povećao je PDV s 23 na 25%. Započeo je praksu slanja oružja islamskim teroristima po nalogu SAD-a. Njegova je vlada bila rekorder u isplatama katoličkoj crkvi. Pored toga, natjecao se s HDZ-om pokušavajući ispasti veći „tuđmanovac” tako što je između ostalog nazvao zagrebački aerodrom po Tuđmanu i još mnogo toga. HDZ i SDP su u biti dvoglava partija, kada bi Plenković postao šef SDP-a, a Milanović HDZ-a, nitko ne bi primijetio razliku. Razlike između njih se uglavnom svode na folklor i retoriku, niti u vanjskoj niti u unutarnjoj politici nemaju suštinske razlike, dok su njihove ekonomske politike u potpunosti identične u servisiranju krupnog kapitala. Promjene koje očekujem jesu prije svega: obračun unutar HDZ-a, s vjerojatnom smjenom vodećih ličnosti i skretanjem prema još radikalnijoj desnici i dodatna fragmentacija na desnici koja bi pored slabih rezultata HDZ-ove vlade mogla dovesti do poraza na sljedećim parlamentarnim izborima i smjeni vlade.

Glasnik: Hrvatska je članica tamnice naroda Evropske unije. Kako se to članstvo oseti među građanima na svakodnevnom nivou, odnosno da li narod živi bolje ili gore od kad je Hrvatska postala punopravna članica?

Rakić: Hrvatska je postala članica Europske unije od 2013., tada su očekivanja i obećanja bila velika. Obećavala su se velika europska ulaganja u Hrvatsku, transferu najnovijih tehnologija, rastu plaća i penzija, povećanju socijalnih davanja itd. Jedino obećanje, međutim, koje se osjetilo u svakodnevnom životu bilo je ukidanje ograničenja za zapošljavanje u drugim zemljama EU. Mnogi su se plašili da će to dovesti do masovnog doseljavanja, na primjer, Rumunja i Bugara, ubrzo se međutim pokazalo da je broj mladih, ali i sredovječnih radnika, pogotovo onih s visokom stručnom spremom ili visoko kvalificiranih, koji napuštaju Hrvatsku i sele se u druge zemlje EU nadmašio očekivanja i najgorih pesimista. Od početka kontrarevolucije, u zadnjih 30 godina, Hrvatska je izgubila više od četvrtinu stanovništva. Nezaposlenost, koja je prije ulaska u EU bila jedna od glavnih društvenih tema, prestala se spominjati. Nakon pet godina EU članstva, počele su se javljati prve ozbiljne nestašice radne snage koje su bile povezane, osim emigracije, i sa starenjem stanovništva. Manjak radnika se najviše osjeća u zdravstvu, gdje se cijeli bolnički odjeli ukidaju zbog manjka liječnika i medicinskih sestara. Javno zdravstvo, kao posljedica toga i kriminalnog upravljanja i dugova koji su stvoreni, se nalazi na samom kolapsu, posebno u siromašnijim krajevima. Najnoviji primjer toga je da je četvrtina žena u Hrvatskoj bez ginekologa. To je kao posljedicu imalo eksponencijalno povećanje privatnih zdravstvenih ustanova. Nakon dugog razdoblja gašenja hrvatske industrije i ubrzanja tog trenda nakon ulaska u EU, veliki dio inženjera se također iselio pa je sada teško naći stručnjake za rad u industriji ili visoko-tehnološkim uslužnim djelatnostima. Najgore posljedice toga se osjećaju u ruralnim krajevima na primjer Slavonije, Dalmacije, Like, Korduna, Banije i Baranje, iz kojih je protjerano stanovništvo tokom rata, a nakon toga je samo nastavilo ekonomsko, kulturno, demografsko i svako drugo opadanje. Hrvatska poljoprivreda ne može konkurirati zapadnoeuropskoj zbog pomanjkanja investicija, slabe produktivnosti, malih kapaciteta i drugo, pa mladi u tim krajevima ne vide životnu perspektivu. Najveća je ironija u tome što se nacionalističke elite kunu u svoju ljubav za hrvatski narod i državu, a da je istodobno vrlo lako dokazati da su upravo oni taj narod doveli na put izumiranja.

Glasnik: Hrvatska je takođe članica udarne pesnice zapadnog imperijalizma NATO. Šta to znači za Hrvatsku?

Rakić: Hrvatska je jedan mali, ali bitan kotačić u imperijalističkom mehanizmu NATO pakta. Osim nacionalističkih pretenzija prema BiH, Hrvatska nema nekih velikih imperijalnih ciljeva, ali vrlo rado su sve Hrvatske vlade sudjelovale u američkim vojnim avanturama, aktivno ili posredno, kao logistička podrška. Hrvatska ima svoju „vojnu misiju” u Afganistanu u službi američke okupacije i pod njemačkom komandom i zastavom, što je samo po sebi historijska ironija. Isto tako sudjeluje u vojnom kontingentu NATO-a u baltičkim zemljama direktno na ruskoj granici, iako Rusija ni na koji način ne prijeti Hrvatskoj, po prvi put nakon Drugog svjetskog rata. Hrvatska, koja realno nema vojnu prijetnju na svojim granicama, planira u sljedećih nekoliko godina povećati vojnu potrošnju za 40%, prihvaćajući tako američki zahtjev za 2% udjela vojne potrošnje u BDP-u. Najgore za Hrvatsku je njeno sudjelovanje u opskrbi oružjem, municijom i drugim materijalom islamističkih terorista na srednjem istoku. To se događa na način da SAD kupuje od Hrvatske vojni materijal ili ga u Hrvatskoj prikuplja pa ih šalje, preko raznih bliskoistočnih zemalja, u ruke terorista. Ta trgovina je dobro dokumentirana, vlada to i ne pokušava sakriti.

Glasnik: Da li je Hrvatska više bila suverena tokom Jugoslavije ili danas?

Rakić: Položaj Hrvatske u Jugoslaviji jedna je od vječnih tema u hrvatskoj politici i društvu. Na tu temu napisana je cijela biblioteka knjiga. Hrvatska je bez ikakve sumnje svoj najveći i dugotrajniji period rasta u bilo kojem društvenom segmentu ostvarila u socijalističkoj Jugoslaviji: ekonomski, kulturno, urbanistički, obrazovno, zdravstveno, demografski pa i politički. Hrvatska je imala svoje predstavnike u predsjedništvu SFRJ, saveznoj vladi, saveznoj skupštini itd. Imala je faktički pravo veta na svaku političku, administrativnu ili zakonsku odluku savezne vlade ili skupštine. Ona je bila, pored Slovenije, najbogatija socijalistička republika i time je njen utjecaj u federaciji bio veći. Kada je Hrvatska počela izdavati kunu kao vlastitu valutu, odmah su vlada i HNB odlučiti uvesti paritet s njemačkom markom, time je u samom začetku Hrvatska odbacila monetarnu suverenost. Danas, kada je Hrvatska jedna od najmanjih i najsiromašnijih članica EU i NATO pakta, ona i ne pokušava usmjeriti politike tih saveza u svoju korist nego naprotiv, čeka odluke tijela tih saveza i na temelju njih formulira vlastitu vanjsku i unutarnju politiku. Pored toga, utjecaj kojega imaju strani monopoli (bankarski, osiguravajući, telekomunikacijski, energetski, građevinski, itd.) je toliko jak da je sama pomisao bilo kakve ekonomske politike nepojmljiva.

Glasnik: Vi ste partija i omladinska organizacija jedina u Hrvatskoj koja smatra da se 1995. godine dogodilo etničko čišćenje. Da li smatrate da su Srbi progonjeni u Hrvatskoj i kako gledati na tu situaciju?

Rakić: Srbi su u Hrvatskoj bili proganjani tokom rata. Moderna Hrvatska sagrađena je na mitu „domovinskog rata” koji je imao krajnje ishodište u istjerivanju većine Srba iz Hrvatske. Danas ne bi rekao da su Srbi proganjani, ali su sigurno diskriminirani kao i druge manjine. Usprkos tome, uličarski fašistički napadi na manjine i Srbe posebno su učestala pojava i mnogi ih otvoreno ili prešutno odobravaju. Hrvatska kakvu je Tuđman stvorio nije demokracija nego etnokracija. Hrvatski „etnos” koji danas suvereno vlada je definiran kao „Hrvat katolik”, svaka etnička ili vjerska autodefinicija koja od toga odudara smatra se, u najmanju ruku, sumnjivom. Najbolji primjer zakonske diskriminacije je zakon o državljanstvu koji dozvoljava čak i dalekim potomcima Hrvata, koji nikad nisu živjeli u Hrvatskoj i ne govore Hrvatski jezik, da dobiju državljanstvo brzo i jednostavno. Često je u takvim postupcima glavni dokazni materijal „hrvatstva”, pored prezimena, krsni list katoličke crkve. S druge strane, osobe koje nisu „Hrvati katolici”, čak i ako su rođeni u Hrvatskoj, tu dugo žive ili su potomci građana rođenih u Hrvatskoj, ali druge narodnosti ili vjere, jako teško dobivaju državljanstvo ili im se odbijaju zahtjevi bez obrazloženja. Razlog te diskriminacije je pokušaj da se poveća broj građana Hrvatske hrvatske nacionalnosti i katoličke vjere. S druge strane, pokušava se tako smanjiti postotak nacionalnih ili vjerskih manjina. Isto tako, pripadnici manjina su diskriminirani pri zapošljavanju, posebno u državnim institucijama i javnim poduzećima. Obavezni katolički vjerski obredi u školama i drugim institucijama jasno pokazuju koja su vjerska uvjerenja privilegirana, a koja nepoželjna.

Zbog svega toga Socijalistička Radnička Partija i Mladi Socijalisti imaju za cilj ispravljanje nepravdi nad radničkom klasom i narodom koje su posljedica kontrarevolucije u našoj zemlji.

Podrška drugarici Marcelli Masperi

U nedjelju, 26. siječnja, održavaju se izbori u nekim regijama u Italiji. U regiji Emilia Romagna se na listi Komunističke partije (Partito Comunista) kandidira drugarica Marcella Masperi kojoj ovom prilikom Socijalistička radnička partija Hrvatske i Mladi Socijalisti čestitaju na kandidaturi i žele što bolji uspjeh na predstojećim izborima. Drugarica je Marcella, uz svoj politički angažman u našoj sestrinskoj partiji koja je jasno na pozicijama marksizma-lenjinizma, između ostalog i odlična poznavateljica političkih prilika na području bivše SFRJ, Donbasa i Palestine, što je više puta pokazala nesebičnim i predanim radom kao i pomaganjem radničkih, antifašističkih i antiimperijalističkih inicijativa.

Sretno drugarice Marcella!

Vota comunista!


Hit Counter by http://yizhantech.com/