Archive for Radnici

Kruha i igara

Zahlen Sie bitte!

Prije dva tjedna pozvani smo da pljeskom zahvalimo doktorima, medicinskim sestrama i ostalima koji se bore protiv koronavirusa. Građani su se odazvali, a pljesak podrške stigao je i iz Vlade (wow!).

Desetak dana kasnije društvenim se mrežama proširio poziv da se u nedjelju navečer zapjeva za „sve naše zdravstvene radnike, naš stožer, policiju, vojsku, za sve navijače i ostale koji u ovim teškim trenucima žrtvuju svoje zdravlje za dobrobit svih nas“. Akcija se reklamirala i u središnjem Dnevniku, pa su građani zapjevali.

Frustriranim ljudima, zatvorenima u svoja četiri zida, svidjela se ideja da istovremeno otvore prozore i izađu na balkone, da zajednički zaplješću i zapjevaju, neki su i zasvirali. Jednostavno je i zabavno, ništa ne košta, daje osjećaj povezanosti i svjedoči o zahvalnosti.

Izrijekom su spomenuti, što u jednom, što u drugom pozivu, doktori i medicinske sestre, svi zdravstveni radnici, stožer, policija, vojska, navijači i ostali. Iako bi u kategoriju „ostali“ mogle spadati neznane i nepriznate heroine na prvoj crti zaraze – blagajnice i prodavačice, njegovateljice i čistačice, apotekarke i službenice na šalterima pošte ili FINA-e – predlažem da njima ne plješćemo i da im ne pjevamo, nego pozivam njihove poslodavce da ih pošteno plate i da im uz plaću isplate dodatak za rad u teškim i opasnim uvjetima.

Pljeskanje i pjevanje može djelovati simpatično, ali, u stvari, spada u kategoriju „kruha i igara“; nema veze što nećete biti pošteno plaćene, nema veze što je vaš rad (ne samo sada) podcijenjen i nepriznat, nema veze što vas izrabljuju i ponižavaju, nema veze što ste izložene zarazi, ništa to nije važno, važno je da dobijete vaših petnaest minuta slave – da vam se plješće i pjeva.

Niti sam pljeskala, niti sam pjevala. Jer ne treba. Ne treba pljeskati, ne treba pjevati – treba platiti. Zahlen Sie bitte!

 

 

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a

8. mart, Međunarodni dan žena

Svim drugaricama, radnicama, sugrađankama, svim ženama ovog svijeta, čestitamo 8. mart!

8. mart, Međunarodni dan žena

8. marta 1857. godine u New Yorku su štrajkale tekstilne radnice zahtijevajući bolje radne uvjete. Pola stoljeća kasnije, 1908. godine, održane su demonstracije 15.000 tekstilnih radnica u Chicagu. Radnice su prethodno bile zatvorene u tvornici iz koje nisu mogle izaći, a onda je izbio požar u kome je stradalo 129 žena. Godinu dana kasnije, u znak sjećanja na ovaj događaj, u New Yorku je prvi put obilježen 8. mart. Zahtijevajući bolje plaće, kraći radni dan i pravo glasa, žene su započele borbu za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost.

1910. godine u Kopenhagenu, na Međunarodnoj konferenciji radnih žena, njemačka socijalistkinja Clara Zetkin izlazi s prijedlogom da se 8. mart obilježava kao Međunarodni dan žena. Na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena u Moskvi, 1921. godine, odlučeno je da se 8. mart u cijelom svetu proglasi međunarodnim Danom žena, da bude podsjetnik na dugogodišnju žensku borbu. Ujedinjeni narodi od 1975. godine i službeno obilježavaju Međunarodni dan žena. Dvije godine kasnije, Generalna skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom je proglasila 8. mart Danom ženskih prava i međunarodnog mira.

Danas je ženama nominalno dostupno sve što i muškarcima, formalno su potpuno ravnopravne, no u stvarnosti je naše društvo još puno predrasuda i u njemu su još uvijek itekako vidljive podjele na muške i ženske poslove, obaveze, načine ponašanja. Žene su danas stupnjem obrazovanja pretekle muškarce u stjecanju visoke stručne spreme, magisterija i doktorata. Stopa zaposlenih žena raste. U Hrvatskoj je 2012. godine bilo zaposleno 52,6 posto žena, a 2018. njih 60,1 posto. No, iako su Ustavom zajamčena jednaka prava, u praksi, u stvarnom životu, ravnopravnost žena i muškaraca još nije postignuta. Država ne sprječava napredovanje žena, ali postoje mnoge društvene prepreke koje se temelje na rodnoj i stereotipnoj podjeli uloga. Istraživanje iz 2016. Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost pokazuje da u 58,4 posto slučajeva žene vode brigu o djeci, a u 83 posto o kućanskim poslovima. Žene će i dalje nastaviti manevrirati između posla i obitelji više nego što to čine muškarci. U svijetu žene obavljaju dvije trećine poslova, a privređuju samo jednu desetinu svjetskog dohotka i posjeduju manje od jedan posto svjetskih dobara. Prema rezultatima UN-ovog istraživanja, žene diljem svijeta zarađuju 77 posto iznosa plaćenog muškarcima. U Europskoj uniji plaće žena u prosjeku su 16 posto manje od plaća muškaraca na istoj poziciji, a mirovine su čak 24 posto manje.

Studija koju je ovih dana objavio Program UN-a za razvoj (UNDP), na temelju podataka iz 75 zemalja, pokazuje da gotovo 90 posto svjetske populacije – uključujući i žene – ima neke predrasude prema ženama: „muškarci su bolji politički vođe ili direktori tvrtki od žena; studiranje je važnije za muškarce nego za žene; muškarci trebaju imati prioritet na tržištu rada kad je ponuda radnih mjesta slaba…“. UN-ova agencija poziva vlade i institucije da počnu koristiti novi politički pristup kako bi se stalo na kraj stereotipnim razmišljanjima i diskriminatornim praksama. Napori koji su bili efikasni u eliminaciji razlika kad se radi o zdravstvu ili obrazovanju sada trebaju ići dalje kako bismo se suočili s još težim problemom: duboko ukorijenjenim predrasudama – kako kod muškaraca tako i kod žena – koje sprečavaju istinsku ravnopravnost. I kako bi se promijenila porazna statistika iz izvješća po kojoj 28 posto ljudi u svijetu smatra da je normalno da muškarac tuče ženu.

S jedne strane, borbu za prava žena mora se sagledavati u širem kontekstu, kao dio borbe za osnovna ljudska prava. Negativni trendovi u društvu kojima smo svjedoci ne idu u prilog toj borbi. S jedne strane, vidimo opći porast nasilja – u obitelji, među vršnjacima, među navijačima, na društvenim mrežama, na portalima u komentarima ispod članaka… Vidimo i sve češće uplitanje Crkve u mnoge segmente društva. Crkva i udruge pod utjecajem Crkve nameću konzervativna rješenja i traže izmjenu postojećih zakona želeći, između ostalog, ograničiti pravo žene na prekid trudnoće. Vidimo porast nacionalizma i ksenofobije, rasizma i mržnje. Očita je nedovoljna briga društvenih institucija koje su pritisnute tradicionalizmom i socijalnom neosjetljivošću, posebno kad su u pitanju ženska ljudska prava. Umjesto da radi na provođenju postojećih zakona kojima se regulira problematika žena, obitelji i društva (i na poboljšanju te regulative!), vlast tolerira sve agresivniju kampanju ultrakonzervativnih snaga koje zagovaraju reviziju stečenih prava žena dovodeći do porasta netrpeljivosti, do netolerancije i nesigurnosti u društvu. Kad razularena desnica nasrće na mnoge dosegnute vrijednosti i povijesne činjenice, u najtežem su položaju upravo žene. One ostaju potplaćene, niže rangirane, omalovažene, u reproduktivnom smislu svedene na inkubator.

S druge strane, položaj žena u društvu evidentno proizlazi iz prirode samog kapitalizma: kapital voli slabo plaćeni, a još više neplaćeni rad i zato zdušno podržava i održava podjelu na “muške” i “ženske” poslove. “Ženski” poslovi su u pravilu oni koji su slabije plaćeni (na primjer, u tekstilnoj industriji) i najveći dio onih koji su neplaćeni. Kuhanje, peglanje, čišćenje… sve ono što radnicima omogućuje da se svaki dan iznova vraćaju na posao, kao i briga o nemoćnima (onima koji su premladi, prestari ili prebolesni da bi mogli biti radna snaga) – za te su poslove, neplaćene poslove, još uvijek, najvećim dijelom zadužene žene.

Kad govorimo o potrebnoj politizaciji borbe za ženska prava i o uvođenju feminističkih principa u sindikalne akcije (o čemu se ovih dana govorilo na jednoj tribini o perspektivama ženskog štrajka u domaćem kontekstu), moramo biti svjesni da borba protiv dvostruke opresije žena mora biti dio borbe za oslobođenje radničke klase. A svaki put kad govorimo o borbi za radnička prava, moramo govoriti i o neplaćenom radu, jer taj neplaćeni rad omogućuje onaj plaćeni. Može li radnik raditi ako je gladan, ako mu djeca ili stari roditelji nisu zbrinuti? Sve dok procesi dnevnih aktivnosti (kuhanje, peglanje, čišćenje…), kao i briga o nemoćnima (djeci, starima, bolesnima) leže najvećim dijelom na ženskim plećima – žene neće imati vremena za sindikalne ili političke borbe. Da bi sudjelovanje žena u sindikatima i političkim organizacijama odgovaralo njihovoj zastupljenosti u sferi rada, neplaćeni poslovi moraju biti maksimalno socijalizirani i ravnomjerno raspoređeni između muškaraca i žena kako bi žene i muškarci mogli ravnomjerno sudjelovati u borbi za pravednije društveno uređenje.

 

 

Vesna Konigsknecht,

predsjednica SRP-a

Prosvjed prosvjetara – naučimo od učitelja

Na Trgu bana Jelačića okupilo se danas (25. 11.) dvadeset do trideset tisuća prosvjednika. Pod sloganom „Hrvatska mora bolje“, zatraženo je da se zaposlenima u obrazovanju povećaju koeficijenti složenosti poslova za 6,11 %, zbog čega prosvjetari štrajkaju već dva mjeseca.

Neke od poruka s prosvjeda

Predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem

“Štrajk je rezultat dugogodišnjeg nezadovoljstva materijalnim i društvenim statusom, nepoštivanja naše struke, ovaj štrajk je borba za status obrazovanja i naš položaj u njemu.”

“Svi vi ovdje okupljeni došli ste reći ‘dosta’, ‘dosta’ marginaliziranju obrazovanja, ‘dosta’ ignoriranju dijaloga, ‘dosta’ krivoj politici, ‘dosta’ podcjenjivanju vlastitih građana, ‘dosta’ uništavanju budućnosti našoj djeci. Dižemo glas za bolju Hrvatsku! Danas smo došli jasno i glasno reći da ne čekamo tramvaj, nego Hrvatsku kakvu zaslužujemo, kakvu zaslužuju svi naši građani.”

“Štrajk koji smo pokrenuli je po trajanju, intenzitetu i jedinstvu nadmašio sve dosadašnje. Ovaj štrajk je svjetlo na kraju tunela, nada našim građanima.”

 

Učitelj Luka Žužul iz Splitsko-dalmatinske županije

“Teško je preživjeti nemir koji proizlazi iz činjenice da se osjećamo kao drugorazredni građani koji rade drugorazredan posao, a drugorazredan sam zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom.”

“Moja plaća se određuje koeficijentom kojim mi u lice poručuju: ti nisi jednako vrijedan, a to rade zato što mogu – jer smo najobrazovaniji, najšutljiviji i najpristojniji.”

„Možete nam uzeti plaću, ali ne i dostojanstvo.“

 

Željko Stipić iz sindikata Preporod

“Bolja Hrvatska nije negdje izvan ovog Trga, bolja Hrvatska je ovdje, danas, na ovom Trgu. Ako naš premijer ne zna što treba napraviti da bi ta Hrvatska stvarno bila bolja, onda mora doći ovdje, biti s nama i pročitati poruke s ovih transparenata.”

“Ako je itko ponizio sve nas u obrazovanju, onda su to napravili oni koji za nas nisu imali vremena.”

 

Predsjednik Nezavisnog sindikata srednjih škola Hrvatske Branimir Mihalinec

Premijeru Andreju Plenkoviću poručio je da se prestane baviti teorijama zavjere i pitati tko stoji iza sindikata.

“Iza nas stoje učitelji, naši članovi. Danas možemo reći – iza nas stoji Hrvatska”.

“Premijeru, pitate se zašto smo danas ovdje – pa vi ste to htjeli – trebali smo ovo riješiti već u svibnju i ovu reformu početi s većim koeficijentima i motivacijom da je provedemo. Za ovo silno mrcvarenje učitelja, roditelja, učenika – vi ste odgovorni! Premijeru, vi ste odgovorni što učenici nisu u klupama, vi ste odgovorni što su učitelji na ulici.”

“Već dva mjeseca se borimo za naše dostojanstvo. Danas s ovog Trga kad vas vidim mogu reći – prvu pobjedu smo odnijeli, vratili smo svoje dostojanstvo sami. Ne može nas više nitko poniziti.”

 

Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković

“Ovo je najbolja lekcija vašoj djeci. Ovako se bori. Ovako se drže lekcije. Za bolju budućnost naše djece. Za rad koji će biti poštovan i cijenjen.”

 

Bilo je još oštrih poruka, što u govorima, što na transparentima. Najvažnije je da su prosvjetari štrajkom i prosvjedom pokazali kako se treba boriti.

Podrška štrajku!

Pridružujući se dolje potpisanim sindikatima, Socijalistička radnička partija Hrvatske daje punu podršku prosvjetnim radnicima u štrajku i poziva svoje članove i simpatizere da sudjeluju u prosvjedu koji će se održati u ponedjeljak 25. 11. 2019. u 12:05 sati na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

Prenosimo pismo podrške koje su do sada potpisala 54 sindikata.

Podrška prosvjetnim radnicima u štrajku!

Mi, dolje potpisani sindikati i sindikalne središnjice, podržavamo štrajk prosvjetnih radnika te izražavamo radničku solidarnost. U obrazovanje treba ulagati jer nam se obrazovanjem višestruko vraća sve što smo u njega uložili. Javni obrazovni sektor treba biti jedan od prioriteta ove države te ne pristajemo na daljnju diskriminaciju prosvjetnih radnika.

Smatramo da je pritisak koji se radi na profesore, učitelje i nastavnike neopravdan s obzirom na ozbiljnost njihove društvene funkcije učitelja i odgojitelja naše djece.

Pozivamo Vladu RH da pristupi pregovorima sa sindikatima u štrajku do postizanja obostrano prihvatljivog rješenja. U trenucima krize i mjera štednje prosvjetni sektor našao se među onima koji su najviše stegnuli remen.

Obećano je da će se sve oduzeto vratiti kada ekonomska situacija u zemlji bude bolja. Ovim putem podsjećamo Vladu na to obećanje te poručujemo prosvjetnim radnicima da nisu sami i da smo spremni i na sindikalne akcije podrške i štrajk solidarnosti. Zajedno smo jači. Do ispunjenja zahtjeva!

 

  1. Sindikat javnih profesionalnih vatrogasnih postrojbi Hrvatske
  2. Sindikat Nova Solidarnost
  3. Samostalni sindikat zaposlenika studenskih centara Hrvatske
  4. Sindikat obrazovanja, medija i kulture
  5. Carinski sindikat Hrvatske
  6. Sindikat čistoća Zagreb
  7. Sindikat željezničara Hrvatske
  8. Sindikat novinara Hrvatske
  9. Sindikat graditeljstva Hrvatske
  10. Sindikat strojovođa Hrvatske
  11. Savez samostalnih sindikata Hrvatske
  12. Sindikat metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat
  13. Nezavisni hrvatski sindikati
  14. Sindikat turizma i usluga Hrvatske
  15. Samostalni sindikat Hrvatske
  16. Sindikat pomoraca Hrvatske
  17. Sindikat trgovine Hrvatske
  18. Novi sindikat
  19. Sindikat umirovljenika Hrvatske
  20. Sindikat hrvatskih željezničara
  21. Sindikat radnika aerodroma Zagreb
  22. Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju
  23. Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova
  24. Sindikat pravosudne policije Hrvatske
  25. Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije
  26. Nezavisni sindikat Zvečevo
  27. Sindikat Zagrebačkog holdinga ZET Zagreb
  28. Regionalni industrijski sindikat
  29. Nezavisni sindikat Slobodna Dalmacija
  30. Sindikat prometa i veza Hrvatske
  31. Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske
  32. Nezavisni sindikat »Socijalna pravda«
  33. Samostalni sindikat uslužnih djelatnosti Hrvatske
  34. Nezavisni sindikat radnika Čakovečki mlinovi
  35. Hrvatski sindikat pošte
  36. Sindikat grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske
  37. Sindikat tekstila obuće kože gume Hrvatske
  38. Nezavisni cestarski sindikat
  39. Nezavisni sindikat radnika u proizvodnji hrane i pića
  40. Hrvatski sindikat šumarstva
  41. Hrvatski sindikat telekomunikacija
  42. Hrvatski sindikat hitne medicine
  43. TEHNOS – strukovni sindikat radnika HEP-a
  44. Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti
  45. Sindikat poljoprivrede, prehrambene industrije i vodoprivrede
  46. Nezavisni sindikat carinika Hrvatske
  47. Nezavisni sindikat “Solidarnost”
  48. Hrvatski sindikat prometnih pilota
  49. Nezavisni sindikat knjižničara Hrvatske
  50. Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske
  51. Sindikat odgoja i obrazovanja Hrvatske
  52. Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova – ORCA
  53. Sindikat djelatnika u kulturi
  54. Sindikat šumarstva

 

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/