Archive for Stipe Šuvar

PRIOPĆENJE PREDSJEDNIŠTVA SRP-a U POVODU OBLJETNICE SMRTI STIPE ŠUVARA

I na četrnaestu godišnjicu njegovog odlaska, našeg rastanka s njim, prisjećamo se našeg STIPE, prijatelja, druga, vizionara, političara i najzrelijeg na ljevici na ovim prostorima, istinski vjernog i odanog svojoj zemlji, čovjeku, radniku  i budućnosti.

Vjeru u istinski socijalizam i danas dijelimo sa njim. Željeli smo zajedno graditi ovu zemlju , ne znajući za strah, trud i  odricanja.

Bez Stipe  smo spoznali  koliko  nam je njegov odlazak otežao taj put i borbu za socijalizam, te pravednije i bolje društvo.

I danas ti želimo reći STIPE– HVALA TI NA SVEMU

 

Zagreb, 29. lipanj 2018.godine

 

Predsjednik  SRP-a

Vlado Bušić

IN MEMORIAM: STIPE ŠUVAR (2004. – 2018.) – Četrnaest godina bez našeg Stipe

Prije čertnaest godina, 29. lipnja 2004., u svom domu u Zagrebu iznenada je preminuo  Stipe Šuvar, prvi predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske.

Bio je istaknuti jugoslavenski i hrvatski političar, sveučilišni profesor i priznati demograf, urednik lista „Hrvatska ljevica“ i vođa socijalističke opcije na ovim balkanskim prostorima.

Stipe Šuvar bio je jedan od istaknutih funkcionera SKJ i član Predsjedništva Jugoslavije u zadnjem sazivu. Umro je ostavši do kraja dosljedan borbi za samoupravni socijalizam i zajedništvo južnoslavenskih naroda. Bio je posljednji aktivni graditelj društva u kojem je većina ljudi živjela bolje i sretnije. S njim je otišla i jedna cijela epoha.

Rođen je 1936. u malom selu Zagvozdu pokraj Imotskog. Kao najbolji učenik osnovne škole u Zagvozdu, odlazi u Imotski u gimnaziju u kojoj je bio aktivan u komunističkoj omladinskoj organizaciji, a u partiju je primljen uoči mature. Nakon gimnazije, upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. Aktivan je i u Savezu studenata, gdje je među deset najboljih studenata, te završava kao jedan od najmlađih doktora znanosti.

Svoje prve tekstove objavio je u Studentskom listu, kojem je od 1958. – 1960. bio i glavni urednik. U periodu od 1963. – 1972. godine, urednik je časopisa „Naše teme“, gdje objavljuje marksističke rasprave. Također, uz tekstove u časopisima, tada objavljuje možda i svoja dva najbolja znanstvena rada – knjige „Sociološki presjek jugoslavenskog društva“ i „Između zaseoka i megapolisa“. Iz toga razdoblja poznata je njegova polemika sa Šimom Đodanom (1969.) u kojoj se suprotstavlja tezi da Hrvatska nazaduje u okviru Jugoslavije i tu počinje njegov interes za nacionalno pitanje i obračun s nacionalizmom.

U jesen 1974. godine, Sabor Socijalističke Republike Hrvatske imenuje ga republičkim sekretarom za prosvjetu i kulturu (današnjim ministrom). Nakon njegova mandata, ostali su Muzej crkvene umjetnosti u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, muzej Mimara u Zagrebu, početak gradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu; izlazi „Bijela knjiga“ o antisocijalističkim i nacionalističkim pojavama u kulturi i književnosti; uvodi reformu školstva – poznatu „šuvaricu“… Uz sve kritike, nije bilo hrvatskog ministra koji je toliko investirao u kulturu, a da bi doživio sredinom devedesetih ne biti pozvan na otvaranje nove Nacionalne knjižnice.

Godine 1984. sukobio se s Mikom Špiljkom koji je Šuvara, kao bakarićevca, trebao politički ukloniti. Pobjeđuje i odlazi u Beograd u CK SKJ, a 1989. godine postaje i predsjednik CK SKJ.

U vrijeme velikosrpskih mitinga osvaja čak i simpatije Torcide i Bad Blue Boysa koji mu skandiraju na utakmicama, ali mu na pamet ne pada postati hrvatski antipod Miloševiću. 1990. godine, dolazi na svoju posljednju dužnost u ondašnjoj Jugoslaviji – postaje član Predsjedništva SFRJ.

Nakon višestranački h izbora u Hrvatskoj, ciničnim pozdravom Vladimira Šeksa „…ideš Stipe, bok Stipe…“, u Saboru je 1990. godine smijenjen s mjesta hrvatskog člana predsjedništva SFRJ, gdje ga zamjenjuje Stjepan Mesić. Vraća se na fakultet, a politički odlazi u opoziciju. Potom odlazi na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje kao profesor sociologije u anonimnosti dočekuje ratne događaje.

Dana 25. listopada1997. godine u Zagrebu, uz zvuke himne i Internacionale, s grupom komunista i antifašista osniva Socijalističku radničku partiju Hrvatske (SRP) koja ga bira za svog prvog predsjednika – partija za koju je rekao da će joj biti gromobran, svjestan svih opasnosti nepovoljne društvene klime i animoziteta stvaranog od politike, medija pa sve do ulice, prema svemu što je disalo progresivno, komunistički, socijalistički, antifašistički. Kao takav je i doživio mnoge verbalne prijetnje i fizičke te od nekih bio i hospitaliziran. Za svoju suvremeno programski zamišljenu socijalističku partiju (SRP), koja ne prelazi izborni prag, u brojnim tekstovima i razgovorima za medije tvrdio je da će njeno vrijeme tek doći kada se „izživi nacionalizam i na dnevni red dođu razvojna i socijalna pitanja“.

Tokom svog političkog djelovanja, Stipe Šuvar imao je brojne pristaše, ali i protivnike. Preferirao je borbu argumentima, zastupao je tezu „knjigom na knjigu“, što su mu priznavali i najžešći oponenti koji se nikada nisu slagali s njegovim socijalističkim idejama. No Stipin revolucionarni duh nije se mogao slomiti tek tako. Do posljednjeg trena ostao je vjeran svojim mladenačkim idealima, komunističkoj ideji i samoupravnom socijalizmu, koji  je praksom pokazao da ovaj svijet može biti sasvim ugodno mjesto za dostojanstven život čovjeka.

Otišao je jedan dosljedan čovjek i političar koji je za naše prilike suviše znao o sebi i svima nama zajedno da ponekad ne bi sam sebi dopustio malo cinizma i distance, ni po koju cijenu ne želeći za malo slave i karizme vragu prodati dušu.

Stipu Šuvara će njegovi partijski drugovi, prijatelji i mnogi  građani, pa i oni koji ga nisu voljeli, pamtiti kao čovjeka koji se borio za čovjeka i nikad ga neće zaboraviti.

Završna svečanost obilježavanja 20. obljetnice SRP-a

Završna svečanost obilježavanja 20. obljetnice SRP-a održana je 12. 11. 2017.

Nakon himne i Internacionale, koju je izveo Partizanski zbor, okupljene članove i uzvanike pozdravio je predsjednik SRP-a Vlado Bušić i pozvao na minutu šutnje za preminule članice i članove. Nakon toga je bivši predsjednik, Ivan Plješa, podnio referat o 20 godina postojanja SRP-a. Referat se nije sveo na puko nabrajanje činjenica, nego predstavlja vrijednu analizu, jasan i nedvosmislen iskaz naših stavova i daje naznake u kojem pravcu trebamo nastaviti djelovati. Cijeli referat možete pročitati na ovoj poveznici.

Kratke govore su održali naši dragi gosti, Marija Jelinčić, predsjednica Demokratske stranke žena, Jovan Vejnović, predsjednik Saveza društava “Josip Broz Tito” i Petar Rajić, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba. Od gostiju bila je tu i Jagoda Šmid iz Nove ljevice.

Posthumno je dodijeljeno priznanje osnivaču i prvom predsjedniku dr. sc. Stipi Šuvaru za izuzetnu hrabrost, odvažnost i dalekovidnost u osnivanju i dugogodišnjem uspješnom vođenju SRP-a.

Svečanost je završena ugodnim druženjem.

Zahvaljujemo svima koji su se odazvali i time uveličali našu svečanost, kao i predstavnicima medija koji su popratili ovaj za nas važan događaj.