Archive for Tito

Dan pobjede nad fašizmom – Svečana akademija

Svečanu akademiju povodom Dana pobjede nad fašizmom i Dana oslobođenja Zagreba organizirali su Savez antifašističkih boraca i antifašista RH i Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagrebačke županije i Grada Zagreba u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Nakon govora predsjednika SABA Franje Habulina i potpredsjednika Sabora Siniše Hajdaša Dončića, obratio nam se Dražen Bošnjaković, izaslanik Jandrokovića i Plenkovića. Prigodno je hvalio antifašizam, a zgodno mu je došla i bezumna objava Brune Esih od koje se ogradio. Govor Bošnjakovića je bio nešto prihvatljiviji od prošlogodišnjeg pa smo stoički izdržali, čak smo mu na kraju malo i zapljeskali, reda radi. Te sreće nije bila Olivera Majić, zamjenica Milana Bandića kojoj smo odmah poručili što želimo – „Vratite Trg maršala Tita“ i „Hoćemo Tita“. Isto smo tako, zvižducima i negodovanjem, pokazali što mislimo o izaslanici Predsjednice Mirjani Hrgi.

Najveći su dojam ostavile sve vrijeme projicirane partizanske fotografije i borbene pjesme u izvedbi zbora Lira. I, naravno, stihovi iz Goranove „Jame“.

Exif_JPEG_420

Exif_JPEG_420

Exif_JPEG_420

Niti Slaven, niti kriminalac iz navike (Gewohnheitsverbrecher*)

 

 

 

 

 

 

 

Partije sljednice slavile 100. godina KPJ

6. travnja 1941. je njemački Wehrmacht zajedno s mađarskim i talijanskim trupama napao Kraljevinu Jugoslaviju. Uslijedila je okrutna okupacija s bezbroj pokolja nad civilnim stanovništvom; sukladno nacističkoj teoriji o slavenskom „podčovjeku“ vršena je odmazda – 100 civila za jednog ubijenog njemačkog vojnika. Ubrzo je uslijedila herojska NOB pod vodstvom Josipa Broza, koji je postao poznat kao Tito.

Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), ubrzo zabranjena nakon osnivanja, postala je najjača snaga u partizanskom pokretu te je stekla veliko povjerenje širokih masa.

36,5 % industrije biva uništeno 1945. godine, 3,5 milijuna ljudi ostalo je bez doma. Pobjeda Narodnooslobodilačke vojske srušila je monarhiju te je uvedeno socijalističko društveno uređenje, sa znatnim reformama i nacionalizacijom.

Priznanjem Slovenije i Hrvatske od netom „ujedinjene“ Njemačke, stvoreni su uvjeti za uništavanje zajedničke države Srba, Bosanaca, Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Slovenaca, kao i narodnosti Albanaca na Kosovu. Prije dvadeset godina su NATO avioni, i iz Njemačke, bacili preko 420 000 bombi, dijelom s osiromašenim uranom, na ciljeve u Beogradu i drugim gradovima u tadašnjoj SRJ. Ubijeno je 2 500 ljudi. Unutar jednog stoljeća, slavenski su narodi treći put postali njemački protivnik. Rasistička popratna glazba nisu im bili oportunistički niti potrebni, ministri Fischer i Scharping su agitirali za sprječavanje „novog Auschwitza“- imidža kojeg ni u kojem slučaju nisu htjeli izgubiti.

19. travnja, partije nastale iz KP Jugoslavije obilježavaju osnivanje Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista), od 1920. KPJ, na povijesnom mjestu – hotelu „Slavija“, u srcu glavnog grada Srbije. Put do mjesta konferencije u Beogradu išao je kraj zapovjedništva vojske Jugoslavije, koje je tada 1999. uništeno. Jedan drug iz partije Komunista Srbije nam je pričao da je bio raspoređen u obrani Beograda na aerodromu. U njegovoj jedinici je bilo samo ozlijeđenih i ranjenih, ali mnogi vojnici nisu preživjeli NATO bombardiranje.

Koordinacijski komitet sačinjen od Komunista Srbije (KS), Jugoslavenske KP Crne Gore (JKP CG), Socijalističke radničke partije Hrvatske (SRPH), Saveza komunista Bosne i Hercegovine (SK BiH), Komunističke partije Makedonije (KP Makedonija) i Kulturno-političkog  društva „Komunist“ iz Slovenije (KPD Komunist Slovenija), pozvali su komunističke partije iz Evrope. Uz pozdravni govor DKP-a (Njemačka komunistička partija), svoje pozdrave su prenijeli i KP Bugarske, KP Grčke, Socijalistička partija Rumunjske i KP Ruske Federacije, kao i  „Koordinacija za Jugoslaviju“ iz Italije. Pozvane gostujuće partije uglavnom su na pozitivan način iskazivali mnijenje prema Titovoj politici i multinacionalnoj državi – Jugoslaviji. Međutim, slamanje odnosa sa SSSR-om 1948. godine (rezolucija Informbiroa), koje  je jugoslavensku državu pretvorilo u „loptu“ za interese NATO-a i prije svega američkog imperijalizma, kojeg su koristili za razdor unutar socijalističkih zemalja, zauzeo je važnu ulogu tokom konferencije.

Ideološki je otklon KPJ od politike SSSR-a od 1949. godine, stvorio uvjete za uvođenje radničkog samoupravljanja u poduzećima. Partija je 1952. preimenovana  u Savez komunista Jugoslavije i republika je,  uvođenjem novog Ustava, dobila ime „Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“. Nadljudski napori, ali i ekonomska pomoć SAD-a, pomogli su zemlji da postignu zavidan rast i socijalna dostignuća. Nakon smrti J. B. Tita i  Edvarda Kardelja, glavnih protagonista radničkog samoupravljanja, izbija recesija 1980-ih godina i nastaje plodno tlo za nacionalističke secesionističke ideje – s poznatim posljedicama.

Današnje rasprave o radničkom samoupravljanju ne smiju se promatrati bez ekonomske analize. Jednako nedijalektički bilo bi principijelno odbijanje samoupravljanja iz čisto ideološkog kuta gledanja, kao i provođenje istog na račun faktički tek nastalih socijalističkih država Istočne Europe. Možemo reći, postojao je  jugoslavenski mikrokozmos.  Povijesna iskustva moramo uzeti u obzir – kako privredna, tako i politička. Na povratku u Njemačku pita me graničar (jedva 30 godina):

„Odakle ste doputovali?“

„Iz Beograda.“

„Šta ste tamo radili?“

Na upit zašto je potrebno iznijeti razlog putovanja, objašnjava: „Vaš genotip ne odgovara putovanjima u Beograd.“.

Drugim riječima: fizionomija mora imati slavenske korijene ili putnika smještaju u rubriku „Kriminalac iz navike“. Čini se da granične postrojbe podučavaju rasizmu.

1999. kao prekretnica: u Evropi se govori njemački – veze iz prošlosti su očito utjecajne.

 

*Gewohnheitsverbrecher“ - odnosi se na bezobrazluk graničnog
policajca Njemačke povodom povratka delegata DKP u Njemačku.
Pojam „Gewohnheitsverbrecher“ korišten je u nacističkoj Njemačkoj
uz druge pogrdne rasističke pojmove za opis Slavena kao narodne
skupine.

https://unsere-zeit.de/de/5117/internationale_politik/11102/Weder-Slawe-noch-Gewohnheitsverbrecher.htm

Piše: Günther Pohl,  Sekretar za međunarodne odnose DKP-a

IZ DRUGIH MEDIJA: Šezdesetak ‘drugova’ iz Hrvatske u Beogradu slavilo stotu obljetnicu osnutka KPJ

https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/600705/sezdesetak-drugova-iz-hrvatske-u-beogradu-slavilo-stotu-obljetnicu-osnutka-kpj-mladi-skojevac-otkriva-kako-je-bilo-te-kaze-tito-je-gole-i-bose-seljake-pretvorio-u-graane-i-mi-dan-danas-zivimo-od-toga

Bio je to, moglo bi se reći, sasvim solidno popunjen skup. U konferencijskoj dvorani beogradskog hotela Slavija – istoj onoj u kojoj je prije točno 100 godina svoj osnivački kongres održala KPJ – okupili su se ovih dana komunisti, marksisti, lenjinisti, titoisti, skojevci i ostali ovovjeki revolucionari.

Duboko uvjereni da ideje do kojih drže nisu povijesno propale, i da će, u vremenima koja slijede, dobiti svoju novu priliku.

U jakoj delegaciji iz Hrvatske, koju je činilo šeždesetak ‘drugova’ iz svih krajeva zemlje, bio je i Puljanin Davor Rakić, koordinator mladih socijalista SRP-a, Socijalističke radničke partije koja još od 1997. i vremena Stipe Šuvara baštini tekovine ove ideologije.

Davor Rakić, mladi hrvatski ‘skojevac’ iz SRP-a: Imamo dosta simpatizera, ali ljudi se plaše pristupiti nam jer mogu dobiti otkaz na poslu

Priča nam kako je na putu do ‘Slavije’ morao proći kroz špalir demonstranata ‘spontano’ dovezenih iz čitave Srbije kako bi dali potporu Aleksandru Vučiću. Kako je sa zvučnika treštala Riblja Čorba. I kako ga je skoro okupala ogromna bandićevska fontana na trgu koji je nekada nosio ime poznatog srbijanskog socijaliste Dimitrija Tucovića.
A u ‘Slaviji’ redali su se govornici inspirirani ‘idejom zajedništva naših naroda i narodnosti’, ponosni na ‘vizionarstvo, hrabrost i upornost članova KPJ, a naročito partizanske generacije sa maršalom Titom na čelu’, i spremni da se ‘vođeni revolucionarnom marksističko-lenjinističkom idejom beskompromisno bore protiv kapitalizma i nacionalizma’. Koristeći, kako su sami istaknuli, ‘sva sredstva koja im stoje na raspolaganju’.
– Mi smo u neprijateljskoj atmosferi svih ovih godina čuvali sjećanje na slavnu tradiciju revolucionarne radničke borbe i marksističke teorije, i jako sam ponosan što smo se svi uspjeli skupiti u tako velikom broju.

Uz nas iz bivše Jugoslavije svečanosti su prisustvovali i predstavnici KP Bugarske, KP Grčke, KP Ruske Federacije, KP Njemačke, SP Rumunjske i JUGOCORDA iz Italije, a posjetili smo i grob druga Tita, gdje smo položili vijence – izvijestio nas je Rakić.

Tvrdi da socijalizam nipošto nije mrtav te da mu okolnosti, zapravo, idu na ruku.
– Kada sam bio mali, govorili su nam da se trebamo odcijepiti od Jugoslavije i da ćemo, kada više ne bude Beograda, postati Švicarska. Trideset godina poslije vidimo da se tvrtke jedna za drugom zatvaraju, da se problem nezaposlenosti rješava iseljavanjem i da nema nikakvih naznaka da će nam biti bolje.

U Uljaniku je radilo dvije i pol tisuće radnika, sada ih je tisuću, pitanje tko će od njih ostati. Tako je i u drugim bivšim republikama, svi se žale. Ovim prostorima treba pokret koji će to promijeniti – uvjeren je Rakić, koji je i kandidat na zajedničkoj listi SRP-a i Radničke fronte na svibanjskim europskim izborima.
Mase su, objašnjava nam ovaj mladić iz Istre, još uvijek zadojene nacionalizmom, a malograđani kalkuliraju. Što je, smatra on, dovelo Hrvatsku na rub kolapsa.
O Josipu Brozu Titu ima izuzetno visoko mišljenje.

– U Srbiji ga napadaju da je kriv za smrt najviše Srba, a u Hrvatskoj da je najveći ubojica Hrvata. To je proturječnost koja postoji među reakcionarima, i koja kod hrvatskih i srpskih nacionalista generira jednu komičnu situaciju.

Historiografija je, i to ne samo marksistička, nepobitno dokazala da se nikada u povijesti naših narod i narodnosti nitko nije izborio za toliko veliki napredak kao što je to bilo u narodnoj revoluciji i socijalističkoj izgradnji. Država je izgradila dva milijuna stanova, od čega pola milijuna u Hrvatskoj – navodi Rakić.

Posebno ga smeta rušenje spomenika borcima HOB-a u Hrvatskoj.

– Pitam ja one koji ruše spomenike: zašto ne rušite stanove koji su izgrađeni u sistemu koji je izboren u toj revoluciji. U novinama sam vidio da su na nekom skupu u Beogradu nosili sliku Draže Mihajlovića, a u pozadini su se vidjeli neboderi izgrađeni u socijalizmu. Pitam ja njih je li te stanove izgradio Draža, ili Tito? On je gole i bose seljake pretvorio u građane i mi dan danas živimo od toga – zaključuje Rakić.

 


Hit Counter by http://yizhantech.com/