Partizani i ustaše…

Mjesec svibanj poznat je po mnogim važnim datumima iz povijesti koji već tradicionalno izazivaju razne emocije kod dijela građana Hrvatske, ali i šire. Pandemija koronavirusa je, ako uzmemo u obzir neke medije, doduše samo naočigled, doprinijela smanjenju tenzija između dvije vječito zaraćene strane. Zasad pretežito virtualni sukob (mada smo već svjedočili i nasilju), o kojem povremeno možemo čitati na raznim portalima, izaziva komentare i prijetnje objavljene kao reakcije na članke, od kojih se neki (nažalost mnogi) mogu smatrati otvorenim govorom mržnje i poticanjem na rasnu i nacionalnu netrpeljivost. Pogađate? Radi se o „partizanima i ustašama“!

Zadnjih dana pojavili su se posprdni vapaji, prezentirani u obliku mimova sa željama za povratkom dobrog starog konflikta, jer je to valjda znak da je pandemija pri kraju, pa se i život u našoj zemlji valjda vraća u normalu. Bez da komentiramo političku orijentaciju i humor autora (mada stvarno ne vidimo što je tu smiješno), možemo se zapitati na kojem stupnju i na kakvim se pozicijama nalaze neki mediji, s nemalim brojem pratitelja i čitalaca, i kakva je to naša „normala“?! Možemo slobodno reći da je banalizacija + ismijavanje = relativizacija i povijesni revizionizam i – svjesno ili nesvjesno – put u novi fašizam. Ususret 9. maju, Danu pobjede nad fašizmom, najvećim zlom u povijesti čovječanstva, kada je prije 75 godina izvojevana pobjeda nad ideologijom koja je odnijela milijune nevinih života, kada su koncentracioni logori prestali s „radom“, kada su ljudi imali itekako razloga za slavlje jer su počeli živjeti u miru i slobodi, kada je Crvena armija pobjedonosno izvjesila crvenu zastavu na Reichstagu kao znak pobjede nad fašizmom, neki nam liberalni mediji izjednačavaju antifašizam i fašizam. Pozadinu cijele priče možemo potražiti u želji ekonomskih liberala da stave točku na sukob „rad-kapital“, jer ni ta dva nepomirljiva pola, kao ni fašizam, po njihovim parametrima više ne postoje, kao što ne postoji više ni radnička klasa i eksploatacija iste, već samo poduzetništvo koje nikako da se razvije zbog neprestanog vraćanja u povijest. Međutim, ako dublje promatramo razvoj našeg društva u posljednjih tridesetak godina, možemo uočiti koliko je opasna ta ravnodušnost koja istovremeno daje vjetar u leđa profašističkim elementima.

Instrumentalizirana revizija povijesti, s agresivnom prisutnošću u medijima i školstvu od devedesetih naovamo, dakako, s ciljem diskreditacije antifašizma, i nije mogla uroditi boljim plodom. O veličanstvenoj pobjedi Narodnooslobodilačke vojske, poslijeratnoj socijalističkoj izgradnji, koja je naše društvo dovelo do najvećeg stupnja emancipacije u svim pogledima, može se manje-više čuti isključivo u negativnom kontekstu. I, naravno, ovo su katastrofalni moralni rezultati koji mogu imati još i dramatičnije posljedice.

Ekonomska kriza, koju najavljuju mnogi ekonomski analitičari, mogla bi postati iskra koja će zapaliti ionako naelektriziranu atmosferu u društvu, što i ne bi bio prvi primjer u povijesti. Naime, zapamtimo jednostavno pravilo: fašizam je zadnja crta obrane kapitala. Kapital mobilizira najreakcionarnije pripadnike društva u obrani svojih interesa. Tako je npr. monopolistički kapital Njemačke doveo Hitlera na vlast 1933. godine i to:

a) da bi uništili radnički pokret;

b) pokrenuli i financirali agresivnu ratnu retoriku (glavni cilj uništenje SSSR-a) za osvajanje novih geostrateških interesnih područja.

Nedavni incident u Okučanima, kad je predsjednik RH, Zoran Milanović, napustio proslavu (što je za pohvalu) zbog pozdrava „za dom spremni“, samo je mala kap u moru tog istog problema. Ironije radi, SDP je tijekom kampanje za parlamentarne izbore 2000. godine u jednom propagandom spotu u obliku tv-igrokaza, gdje se partizan i ustaša mlate batinama, također relativizirao tu temu uz posprdni komentar: „Je li dosta više?“ (valjda u duhu pomirenja koje je zagovarao F.Tuđman?). O povremenom koketiranju Z. M.-a s desnicom, izjavama o „dedi ustaši“, „vojnoj lekarki“, o odlasku na blajburško polje da i ne pričamo sad.

Komentari prepuni govora mržnje na internetu, grafiti s ustaškim pozivima na klanje, „Srbe na vrbe“, „smrt komunjarama“, oštra antiimigrantska retorika i sl. samo su najava najcrnjeg scenarija koji može uslijediti ako ne uvidimo da je kucnuo 13. čas za djelovanje. Odricanjem našeg autentičnog antifašizma (a ne Churchillovog, koji su nam pokušali uvesti neki europarlamentarci), a time i pravog općenarodnog pokreta koji je pobijedio fašizam i njegove vjerne sluge prije 75 godina, ponovno nam prijeti mračno doba (kao u stihovima Bertolda Brechta), za koje se mislilo da je zauvijek završeno 1945. godine.

Socijalistička radnička partija Hrvatske, od svog osnivanja 1997. godine do danas, dosljedno je branila tekovine NOB i tako namjeravamo i ubuduće – čvrsto stojeći na antifašističkim pozicijama – te stoga zahtijevamo od Vlade RH i drugih institucija:

– najstrože kažnjavanje promicanja fašističke (ustaške) ideologije;

– ukidanje mandata i sankcioniranje zastupnika u Saboru RH, a tako i vijećnika na lokalnom nivou, koji otvoreno ili kozmetički uljepšano promoviraju fašizam;

– prestanak financiranja i održavanje svih skupova u čast poražene kvislinške vojske u 2. svjetskom ratu;

– detaljnu istragu i sankcije za rušenje ili skrnavljenje spomenika NOB kao i za pisanje grafita koji pozivaju na ubojstvo i nacionalnu mržnju.

Zahtijevamo zabranu izjednačavanja antifašista i fašista, odnosno partizana i ustaša. Tražimo medijsku edukaciju s afirmativnim stavom o NOB u obliku tribina, tv emisija, filmske i glazbene umjetnosti. Potrebna je zabrana nastupa onim umjetnicima koji pod maskom „ljubavi, vjere i domovine“ propagiraju ustaštvo i nasilje. Nakon završetka pandemije koronavirusa, zahtijevamo ponovno obavezno uvođenje posjeta poznatih stratišta tokom školovanja (tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja), kako nam se ne bi ponovili Jasenovac, Jastrebarsko, Jadovno, Slano (Pag), Glinska crkva, Auschwitz, Dachau… kao ni ratovi devedesetih, koji su nama, radničkoj klasi, donijeli samo smrt, invaliditet, PTSP, ruševine, izbjeglištvo, pljačku, siromaštvo i ekonomsko ropstvo, a elitama bogatstvo.

Kao autentična socijalistička i radnička partija, poručujemo da oslobođenje mora biti i socijalno i nacionalno, sve ostalo su samo priče, odnosno floskule o slobodi naroda, i zato ne dajte da vas manipuliraju jeftinim nacionalističkim frazama kako bi obranili svoje pozicije preko vaših leđa, a na štetu njima nepodobnih! Ne nasjedajte na fašističku propagandu koja, upakirana pod plaštem domoljublja, donosi rat i patnju! Reagirajte na fašističke ispade i vrijeđanja, ne dozvolite da nam se ponovi najmračniji dio naše povijesti! Pridružite nam se u borbi protiv fašizma!

 

U tom tonu idemo ususret 9. maju

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *


Hit Counter by http://yizhantech.com/