Prije 108 godina, 25. 10. 1917. po starom kalendaru ili 7. 11. po novom, gregorijanskom, koji se koristi u Zapadnoj Europi, u Petrogradu u Rusiji, zbio se najveći događaj u ljudskoj povijesti. Buknuo je ustanak potlačene radničke klase u savezu s obespravljenim radnim seljaštvom radi svrgavanja vlasti buržoazije i veleposjednika – Velika Oktobarska socijalistička revolucija, gdje je prvi put radnička klasa ne samo vodila revoluciju, već i preuzela vlast izravno u svoje ruke, nastavila promjenu društva, a što simboliziraju hici s krstarice „Aurora“, koja je odbila pucati po revolucionarima, već je svoje topove usmjerila ka Zimskom dvorcu.
Revolucija se brzo širila zahvativši gotovo cijelu Rusiju. Boljševici na čelu s Lenjinom, koji su vodili revoluciju, uspjeli su nakon višegodišnjih krvavih borbi, uz ogromne materijalne i ljudske žrtve, pobijediti unutrašnje kontrarevolucionarne snage, potpomognute blokadom i intervencijom stranih imperijalističkih sila, i uspostaviti socijalističku državu.
Deset dana nakon preuzimanja vlasti, snažne Lenjinove riječi upućene ruskim masama izražavaju njegov stav prema radničkoj demokraciji:
„Drugovi, radni ljudi! Zapamtite da ste sada sami na čelu države. Nitko vam neće pomoći ako se sami ne ujedinite i ne preuzmete u svoje ruke sve državne poslove. Vaši Sovjeti su od sada organi državne vlasti, zakonodavna tijela s punim ovlastima. Okupite se oko svojih Sovjeta. Ojačajte ih. Nastavite sami s poslom; počnite od dna, ne čekajte nikoga.“
„Stvaralačka, živa, djelatnost masa, glavni je čimbenik novog društva. Radnici moraju početi organizirati radničku kontrolu svojih tvornica, revitalizirati farme industrijskim proizvodima i zamijeniti ih za pšenicu. Svaki predmet, svaki kilogram kruha treba prebrojati, jer socijalizam je prije svega vođenje popisa. Socijalizam se ne stvara po naredbama odozgo. Nepoznat mu je bezumni, službeni birokratizam. Živi, dišući socijalizam je kreacija samih narodnih masa.“
Ovim revolucionarnim proglasima Lenjin je nagovijestio najznačajniji događaj u povijesti čovječanstva, početak radikalno nove ere. Neka nitko ne kaže da je Oktobarska revolucija bila nedemokratska jer je uvela najtemeljitiji demokratski oblik države ikada ostvaren.
Oktobarska revolucija je ostvarila ne samo da je nova država iz temelja promijenila društvene odnose u Rusiji, već je postala putokaz i konkretan primjer svim obespravljenima i gladnima u svim dijelovima zemaljske kugle da se može stvoriti pravedno i humanije društvo. Neki od primjera: Spartakovci u Njemačkoj 1918., Bela Kun u Mađarskoj 1918., narodna revolucija u Mongoliji i drugi pokušaji.
Ideje Oktobra tako su vrlo brzo došle na područje Jugoslavije, gdje su ih komunisti, na čelu s Josipom Brozom Titom, i napredna inteligencija s ushićenjem prihvatili. Upornim višegodišnjim radom među radničkom klasom, stvorio se široki front spreman za promjene na iskustvima Oktobra, a u suradnji i pomoći KPSS-a.
Prilika se ukazala izbijanjem Drugog svjetskog rata i napadom Sila Osovine na SSSR. Podizanjem ustanka, njegovim uspješnim vođenjem i, u konačnici, pobjedom, jugoslavenski komunisti, partizanski pokret i maršal Tito su za svoje zasluge dobili i međunarodno priznanje. Najveće im je plebiscitarna podrška svih građana iz svih Republika u stvaranju socijalističke države, države radnika i seljaka, onih koji će moći upravljati viškom vrijednosti kojeg sami stvaraju. To je suština socijalizma. To je donijelo blagodat našim narodima.
Slično je i s drugim državama koje su uspostavile pravedni socijalistički sistem. Danas su tu Kina, Vijetnam, Laos, Kuba…
Situacija u svakoj zemlji socijalizma je specifična i treba realno procijeniti odnos snaga, a ne slijepo prenositi tuđa iskustva.
Josip Broz Tito: „Put za postignuće tog cilja ne mora niti može biti u svim zemljama isti onakav kakav je obilježen u Velikoj Oktobarskoj revoluciji. Postaviti ovo pitanje dogmatski bilo bi nemarksistički, nedijalektički, ti putovi mogu imati mnogo zajedničkih dodirnih točaka; imaju ih, ali specifični uslovi i karakter unutrašnjeg razvitka u svakoj zemlji opredjeljuje i specifičnost puta za postignuće istinske narodne demokracije.”
Ovaj historijski događaj, koji se pored dva svjetska rata pokazao kao jedan od najznačajnijih u 20. stoljeću, trajno mijenjajući historiju čovječanstva, tek je odškrinuo vrata progresivnim procesima oslobađanja čovjeka od dominacije i terora kapitala.
Naime, tada je prvi put ukinuta eksploatacija čovjeka od strane čovjeka, a država je postala instrument svih ljudi u službi zadovoljenja općedruštvenih potreba.
- 11. 2025.