Michael John Parenti bio je američki politolog, akademski povjesničar, kulturni kritičar i predavač na sveučilištima. Parenti je bio osvjedočeni američki marksist i istaknuti intelektualac američke ljevice.

Rođen je u italoameričkoj radničkoj obitelji u New Yorku. Nakon završetka srednje škole, Parenti se zaposlio na nekoliko godina. Po povratku u školu, stekao je diplomu prvostupnika na City Collegeu u New Yorku. Dobio je studijsku stipendiju na Univerzitetu Brown gdje je 1957. stekao magisterij iz povijesti. Doktorirao je politologiju na Sveučilištu Yale.

Nakon što je doktorirao, Parenti je predavao političke i društvene znanosti na raznim visokoškolskim ustanovama. U maju 1970., dok je bio izvanredni profesor na Univerzitetu u Illinoisu, učestvovao je na demonstracijama protiv nasilja i pucnjave na američkim ulicama i ratova koje je Amerika vodila. Na skupu je došao u sukob sa policijom i bio je dva dana u pritvoru. Optužen je za tešku tjelesnu ozljedu policajca, remećenje javnog reda i mira i opiranje hapšenju. Nakon što je pušten uz jamčevinu, u septembru je započeo predavat na Univerzitetu Vermont. Sljedećeg mjeseca vratio se u Illinois kako bi se pojavio pred istražnim sucem u vezi optužnog predmeta. Usprkos višestrukim svjedočenjima koja su bila njemu u prilog, sudac ga je proglasio krivim po svim točkama optužbe.

U lipnju 1971., vratio se u Illinois na izricanje presude. Budući da je već bio zaposlen izvan države i jer su mnogi akademici iz cijele zemlje poslali žalbe u njegovo ime, spašen je od odsluženja kazne. Umjesto toga, dobio je dvije godine uvjetne kazne, novčanu kaznu i naređeno mu je da plati sudske troškove.

Ovaj incident je okončao Parentijevu karijeru profesora. U prosincu 1971., nakon što je njegov odjel Univerziteta Vermont jednoglasno glasao za obnovu njegovog ugovora o nastavi, upravni odbor Univerziteta i konzervativni državni zakonodavci intervenirali su i glasali za istek njegovog ugovora, navodeći Parentijevo “neprofesionalno ponašanje”. Bitka oko njegovog daljnjeg prisustva na fakultetu Univerziteta Vermont trajala je do početka 1972., ali je na kraju izgubio svoju tamošnju poziciju.

U sljedećim godinama nije mogao više dobiti posao predavača na neodređeno vrijeme. Od suosjećajnih kolega na fakultetima na koje se prijavio saznao je da je odbijen zbog svojih ljevičarskih stavova i političkog aktivizma. To razdoblje svog života kronološki opisuje u eseju „Borbe u akademskoj zajednici: Osobni izvještaj”, objavljenom u časopisu Dirty Truths. Raspravlja o širem pitanju političke ortodoksije u američkom visokom obrazovanju u poglavlju „Imperij u akademskoj zajednici” svoje knjige iz 1995., „Protiv imperija“. Budući da nije mogao osigurati stalnu egzistenciju kao profesor, Parenti se počeo posvećivati ​​pisanju, javnom govorništvu i politici.

Godine 1974. kandidirao se za Zastupnički dom SAD-a u Vermontu kao kandidat demokratsko-socijalističke stranke Liberty Union. Završio je na trećem mjestu sa 7,1% glasova. Tokom godina provedenih u Vermontu, Parenti se sprijateljio s Berniejem Sandersom. Međutim, njih dvojica su se kasnije razišla oko Sandersove podrške NATO bombardiranju SR Jugoslavije 1999. godine.

Osamdesetih godina, Parenti je bio gostujući suradnik na Institutu za političke studije u Washingtonu, D. C. Godine 2003. Klub za novu političku znanost dodijelio mu je nagradu za postignuća u karijeri. Godine 2007. primio je Potvrdu o posebnom kongresnom priznanju od američke zastupnice Barbare Lee.

Dvanaest godina bio je sudac u Projektu Censored. Također je bio član savjetodavnih odbora Mreže neovisne progresivne politike i Obrazovanja bez granica, kao i savjetodavnih uredničkih odbora Nove političke znanosti i Prirode, društva i misli.

U svojoj knjizi „Ubiti naciju: Napad na Jugoslaviju“, izdanu 2001., Parenti se pridružio drugim ljevičarima u osudi onoga što su smatrali demonizacijom, od strane zapadnih čelnika, Slobodana Miloševića i njegove Socijalističke partije Srbije. Parenti je napisao da je, suprotno tvrdnjama zapadnih medija o službenoj politici etničkog čišćenja, Srbija dugo bila etnički najraznolikija regija u Jugoslaviji s 200 000 muslimana koji žive u Beogradu te da se NATO bavio „licemjernim humanitarizmom” kao izgovorom za vojnu intervenciju i demontiranje javnog sektora u Srbiji. Godine 2003. Parenti je postao predsjednik američke nacionalne sekcije Međunarodnog odbora za obranu Slobodana Miloševića ICDSM. Odbor je osnovan kako bi potaknuo prekid suđenja za ratne zločine protiv Miloševića koje je započelo 2002. na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju ICTY u Haagu.

U posljednjim desetljećima života živio je u Berkeleyju u Kaliforniji. Bio je otac Christiana Parentija, akademika, autora i novinara.

Parenti je umro u svom domu u Berkeleyju 24. siječnja 2026. u dobi od 92 godine.