Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) izražava duboko neslaganje s namjerom splitskog gradonačelnika Tomislava Šute, koji pere ruke od kulturocida, „prepuštajući odluku narodu“ putem referenduma da se dosadašnji splitski stadion u Poljudu – sruši i izgradi novi!

Ujedno se slažemo sa stručnom javnosti koju prate naslovi nekih medija: „Struka je u šoku zbog mogućeg rušenja Poljuda!“, „Ovo je skandal!“, „Kriza struke i primitivna agresija!“…

Da je poljudska ljepotica u lošem stanju, to je već svima jasno, jer je neredovito održavana propadala naočigled. Gotovo da je namjerno zapuštana, čime su je nemar i neodgovornost doveli u ovo stanje.

Nekoliko desetljeća unatrag, kada je nastala kao ponos Splita, Dalmacije pa i cijele države, tih dana Split je bio sportski centar svijeta. Uz izgradnju mnogih drugih sportskih i infrastrukturnih objekata i brojne prateće sadržaje, koji bi opravdali onu da je Split „najsportskiji grad na svitu“, izgradnja najvažnijeg i najzahtjevnijeg objekta, „Poljudske ljepotice“, projekt arhitekta dr. Borisa Magaša proglašen je jednim od najljepših u Evropi, a koji je 2015. godine proglašen zaštićenim kulturnim dobrom.

Time poljudski stadion postaje simbol VIII. Mediteranskih igara 1979. godine ne samo u sportskom smislu, jer su igre u Splitu ostvarile sve zacrtane ciljeve kroz puni organizacijski uspjeh i dobre sportske rezultate, što opravdava golema uložena financijska sredstva. Mediteranske igre utrle su put uspješnim organizacijama narednih velikih sportskih događaja kod nas: IV. Zimskim olimpijskim igrama održanim od 8. – 19. 2. 1984. u Sarajevu kao i XIV. Ljetnoj Univerzijadi u Zagrebu od 8. – 19. 7. 1987.

Slobodno se može reći da je iznimne sportske rezultate nadišla društvena kao i politička dimenzija igara, obzirom da su igre protekle u potpunom prijateljskom tonu svih učesnika bez i jednog izgreda, obzirom na antagonizme pa i otvorene sukobe među pojedinim učesnicama, zemljama mediteranske regije.

Ujedno, u ekonomskom smislu, igre su bile i snažna promocija domaćeg turizma, što je u narednim godinama dalo znatni poticaj ekspanzivnom razvoju turističke djelatnosti. Stoga je, kao neodvojivi simbol svemu postignutom, „Poljudska ljepotica“ dala svoj neodoljivi pečat koji trajno ostaje u kulturi sjećanja.

Pitamo, ako je rušenje ovog stadiona „najbolje rješenje“, zašto se onda obnavljaju Dioklecijanovi podrumi ili Sveti Duje i drugi objekti koji su puno stariji i u lošijem stanju? Je li rušenje Poljuda zapravo zatiranje kulture sjećanja?

13. 3. 2026.

Socijalistička radnička partija Hrvatske