GO SRP Rijeka reagira na objave članaka kojima se iznosi niz insinuacija i obmana i čime se nanosi šira društvena šteta.
U oba članka navodi se kako postojanje akumulacije Valići, koja se trenutno koristi za HE Rijeku, nanosi štetu bioraznolikosti, ali i ekocid. Ovo je velika obmana građana.
Naime, Rječina je bujična rijeka koja prosječno 45 dana na godinu nema protoka, a korito je potpuno suho. Tako bi bilo i od izvora da nema akumulacije Valići. Pa pitamo izv. prof. dr. sc. Ivanu Buj kako bi u tom slučaju uopće preživjele, a ne samo održale bioraznolikost, pastrve i ostala fauna i flora koju se navodi? Otkad suho korito doprinosi raznolikosti vrsta i migracijama ribe radi mriještenja, što se navodi u članku? Postoji li uopće koji organizam koji živi u vodi koji može opstati u tim uvjetima?
Jedini ekosustav na Rječini koji podržava život, osim samog izvora, jest akumulacija Valići za koju se tvrdi da izaziva ekocid kad prazni sediment – mulj. Dunavska pastrva (pazi, dunavska!), koju se proglašava autohtonom, može opstati samo u akumulaciji i tu može „migrirati“. Ali nije autohtona. Ima li ijedan dokaz da je postojala prije izgradnje akumulacije Valići ili je to „znam ja, majke mi“? U svim akumulacijama, bez obzira za što se koriste, nasađuju se ribe da bi biološki čistile vodu. Primjer je i jezero Tribalj u Vinodolskoj dolini. Puno je amura, tolstolobika i drugih vrsta pa nisu autohtone, ali su biolozi pravilno odredili količine i one efikasno čiste jezero. Hoće li netko za 50 godina reći da su to autohtone vrste?
Posebno se u članku insinuira o ekocidu kod redovitog 10-godišnjeg zakonskog pražnjenja akumulacije, za koji je samo jedan dio razloga ispuštanje sedimenta – mulja. Obzirom da se to vrši u sušnom dijelu godine, možda bi se to i moglo karakterizirati kao ekocid jer iz izvora nema vode ni kapi (protok nula!) ali to je prirodno stanje Rječine. Da li je prirodno stanje bilo kojeg vodotoka ekocid? Ali to bi čak moglo biti nešto kao ekocid jer bi došlo do pomora riba u akumulaciji ako se ne bi na to pazilo. Zato se prije pražnjenja akumulacije ribe izlove i privremeno zbrinu da bi se vratile u akumulaciju kad se napuni.
I ispuštanje sedimenta – mulja – navodi se kao ekocid. Insinuira se da se to obavlja naglo. Ovo stvara krivu percepciju kod građana. Čak i kad bi se htjelo, tehnički je nemoguće naglo isprazniti akumulaciju. Za to postoje propisane procedure koje se provode (dio tih procedura je i zbrinjavanje riba).
Ali otkud je taj sediment? To je nanos Rječine pa je razumno ga i ostaviti u suhom koritu Rječine dok ne dođe voda i ispere ga. To je potpuno jednaka količina kao da akumulacije nema i jednako završava u moru bez ikakvih posljedica i troška.
Navodi se i da akumulacija Valići potiče eroziju, što je čista obmana. Naime, uvijek jače erodiraju vodotoci koji imaju sušni period slično Rječini i to kod prelaza iz suhog u tekući period i obratno. Akumulacija baš smanjuje te prijelaze pa time i eroziju.
Jedna usporedba: miješanje u ekosustav izvora (uklanjanje sedimenta) za koji se po izjavama u člancima ne zna posljedice već će se vidjeti, nije ekocid, a ispuštanje sedimenta Rječine u korito Rječine za koje se zna da će prirodno bez ikakve štete završiti, jest ekocid.
Kako smo naveli osnovni problem su obmane i insinuacije koje navode građane na krive zaključke što ima društveno teže posljedice. Tako se istim argumentima (ekocid, betonizacija, uništenje flore i faune…) brani izgradnja još jedne akumulacije na Rječini bliže izvoru (akumulacija Kukuljani) čija je svrha osigurati pitku vodu za Rijeku u nadolazećim desetljećima i to po nižoj cijeni, a proširiti bioraznolikost.