U nedjelju 4. svibnja održano je u Puli kod spomenika palim borcima i žrtvama fašizma u Titovom parku obilježavanje 45. godišnjice smrti Josipa Broza Tita.
Obilježavanje uz polaganje vijenca organiziralo je Društvo Josip Broz Tito Pula uz prisustvo oko 50 građana Pule.
Prisutnima se obratio član predsjedništva Društva Josip Broz Tito Pula Davor Rakić slijedećim riječima:
“Poštovane drugarice i drugovi, dragi prijatelji i sugrađani Pule,
pozdravljam sve prisutne članove Društva Josip Broz Tito, članove Socijalističke radničke partije, Radničke fronte, Saveza antifašističkih boraca i drugih organizacija.
Danas se okupljamo pred ovim spomenikom kako bi odali počast stvaratelju povijesti – drugu Josipu Brozu Titu. Prošlo je četrdeset pet godina od njegova odlaska, no njegova misao, hrabrost i nepokolebljiva predanost pravdi i napretku i dalje nam pokazuju put. Stojimo ovdje ne samo da se sjetimo šefa države iz prošlosti, već i da ponovno zapalimo plamen njegovih ideala u svijetu kojem su sada potrebniji nego ikad.
Drug Tito bio je arhitekt nade. Kao ratni vođa, predvodio je partizane da oslobode našu zemlju od fašizma, dokazujući da čak i najmoćnije tlačitelje može pobijediti kolektivna volja naroda. Poklič “Smrt fašizmu, sloboda narodu!” nisu bile samo riječi – bila je to revolucija koja je stvorila naciju.
U pepelu rata stvorio je federaciju izgrađenu na „Bratstvu i jedinstvu”. U svijetu podijeljenom blokovima Hladnog rata, Tito se suprotstavio blokovskom mentalitetu. Odbacio je imperijalizam zacrtavši put Pokretu nesvrstanih. To nije bila neutralnost, već hrabra odluka da „Globalni Jug ne smije biti pijun u tuđoj igri.” Danas, dok ratovi pustoše kontinente, a imperijalizam i dalje postoji, Titov poziv na samoodređenje i mirnu suradnju odjekuje glasnije nego ikad.
U njegovo doba naša zemlja bila je laboratorij socijalizma. Kroz radničko samoupravljanje, tvornice, farme i druga sredstva za proizvodnju stavio je u ruke radnika. Vjerovao je da pravi socijalizam nije nametnut odozgo, već izgrađen odozdo – od naroda i za narod. Obrazovanje, zdravstvo, stanovanje i ljudsko dostojanstvo bili su prava svih, a ne privilegije pojedinaca.
Danas se nejednakost produbljuje, nacionalizam se vratio, a radnička prava se uništavaju. U Puli, kao i diljem svijeta, svjedočimo posljedicama nekontrolirane pohlepe i podjela unutar društva. Titova misao i rad podsjećaju nas da je moguć drugačiji svijet u kojem solidarnost pobjeđuje nad eksploatacijom.
U eri novih hladnih i vrućih ratova, njegove riječi su za nas kompas. Pokret nesvrstanih naučio nas je da tražimo saveznike ne u hegemoniji, već u zajedničkoj borbi za slobodu i razvoj. Oživimo taj duh! Stanimo uz potlačene radnike i narode!
Titova ostavština nije relikvija nego putokaz! Odbacimo otrov nacionalne i vjerske podjele te kapitalističkog propadanja. Organizirajmo se! Zahtijevajmo društvo u kojem nitko ne gladuje, gdje granice ne ograničavaju nadu i gdje je mir više od lijepe želje.
Ponosno nosimo Titovu baklju, ne u slijepoj nostalgiji, već u odlučnosti da izborimo i izgradimo bolju budućnost!
Njemu u čast predlažem minutu šutnje. „Neka mu je vječna slava i hvala!”
Hvala vam i do viđenja!”