IN MEMORIAM: MIKIS THEODORAKIS, 1925. – 2021.

Porträt Mikis Theodorakis, Oktober 2004 - Photo: Guy Wagner

U četvrtak 2. septembra, u Ateni je, u 97-oj godini, preminuo legendarni grčki kompozitor Mikis Teodorakis. Njegova je popularnost prešla grčke granice 1964. godine kada je napisao muziku za film „Grk Zorba“. Na prostoru Jugoslavije ostao je upamćen kao autor muzike za film „Sutjeska“. O njegovom umjetničkom opusu rečeno je sve od strane onih kojima je to područje blisko.

Muzika nije bila jedina preokupacija ili komponenta njegovog integralnog bića. Taj muzički genije bio je i homo politicus, što je značajno s naše točke gledanja. Već sa 17 godina uključuje se u grčki pokret otpora njemačkom okupatoru, organizirano unutar EAM – ljevičarske oslobodilačke fronte. Ubrzo postaje i član KKE – Komunističke partije Grčke. Učestvovao je u bitci za Atenu 1944. godine. Nakon završetka II. svjetskog rata, dok je još trajao grčki građanski rat 1947. godine, bio je hapšen, zatvaran u logor i mučen zbog podržavanja gerile. Izvjesno je da je to utjecalo na formiranje njegove ličnosti. U vrijeme ilegale KKE, politički djeluje u redovima EDA – Ujedinjena demokratska ljevica.

Nakon državnog udara 1967. godine i vladavine vojne hunte do 1974. godine, ponovno je za Theodorakisa, ali i za ostale grčke rodoljube, razdoblje hapšenja, mučenja, progona i pogibelji. Umjetnički rad prenio je u inozemstvo.

Poslije povratka u zemlju 1978. godine, bio je kandidat KKE za gradonačelnika Atene, 1981. i 1985. izabran je za zastupnika u grčki parlament na listi KKE. 1989. bio je kao nezavisni kandidat na listi Nove Demokratie.

Theodorakis je znao reći da je inspiraciju ili motivaciju za stvaranje političkog stava izvodio iz odnosa između disharmonije i harmonije, što je izraz primjeren umjetničkom intelektualnom sklopu i govori o specifičnosti umjetnikovih senzora.

I nakon povlačenja iz aktivne politike ostaje politički aktivan, vjeran svojim principima. Hrabro je iznosio svoje misli i ideje i onda kad to nije prihvaćano sa simpatijama. 80-ih se godina prošlog stoljeća zalagao za grčko – tursko prijateljstvo, što je u ono vrijeme za buržoasku vlast i društvo bilo skandalozno.

Zapamćen je i njegov govor pred mnoštvom na atenskom trgu Sintagma iz marta 1999. godine u kojoj proziva Washington i NATO zbog bombardiranja SR Jugoslavije.

Kontroverznim se doimlje i njegov govor, također na Sintagmi 2018. godine, kada se u već poodmakloj dobi suprotstavio sporazumu o prihvaćanju imena Sjeverna Makedonija. To može imati nacionalistički prizvuk, ali je činjenica da je sporazum omogućio pristupanje ili, točnije rečeno, uvlačenje Makedonije u imperijalistički NATO savez i on ne pridonosi klasnoj emancipaciji.

Pred godinu dana napisao je „Pred kraj života ostajem Komunista“. U 96 godina života podastro je dovoljno argumenata da mu vjerujemo.

Neka mu je vječna slava i hvala.

Vladimir Kapuralin