Dan 25. 11. 1960. obilježava se kao Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama odlukom UN-a od 17. 12. 1999., u znak sjećanja na tri sestre Mirabal u Dominikanskoj Repulici, brutalno ubijene od režima. Danas odajemo počast ženama koje su herojski odoljele patrijarhatu, kapitalizmu, imperijalizmu, fašizmu i kolonijalizmu i žrtvovale svoje živote u borbi za bolji i pravedniji svijet.

U Hrvatskoj se od 2004. godine obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama odlukom Hrvatskog sabora, koji je proglasio dan u spomen na tri ubijene žene od strane pomahnitalog policajca na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine.

U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi nasilje. Broj slučajeva femicida i dalje je vrlo visok, a po broju žena koje su ubili njihovi partneri smo na trećem mjestu među zemljama EU.

Naš sustav je spor, kazne su male, pa se društvo mora potruditi da se broj femicida u Hrvatskoj svede na nulu. Stoga je cilj ohrabriti žene da hrabro traže pravnu i psihološku pomoć te potaknuti institucije na značajniji angažman u prevenciji i zaštiti žena od nasilja, pogotovo u provedbi odredbi koje nalaže Istanbulska konvencija.

Osim što su naše institucije spore i s neadekvatnom kaznenom praksom prema brutalnim počiniteljima, neprihvatljiva je činjenica da se kao zlostavljači žena pojavljuju i visoko rangirani dužnosnici, a ponekad i policijski službenici.

Ovogodišnjom ratifikacijom Istanbulske konvencije, Europska unija je poslala snažan signal da je odlučna spriječiti, osuditi i boriti se protiv svakog oblika nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama.

Nakon tzv. tranzicije 90-ih, žene, kao i druge grupacije u društvu, doživljavaju totalnu eroziju svojih prava jer su vraćene gotovo “na stare pozicije”. Trendovi, koji neumoljivo ukazuju na daljnju degradaciju sistema prava, pokreću novi emancipacijski val sličan onome prije Drugog svjetskog rata.

Žalosna je činjenica da su žene danas u Hrvatskoj, s početka 21. stoljeća, sve više ugrožene. Njihov položaj u društvu je sve teži, na što nedvojbeno ukazuju brojne činjenice i statistike erozije ženskih prava, kao i sve veći broj ženskih organizacija, agencija, “ženskih kuća” i drugih oblika samoorganiziranosti žena kao odgovor na neadekvatnu zaštitu i nebrigu institucija te neprovođenje postojećih zakona.

Već tradicionalno, i u pravilu licemjerno, u društvu se “ženska pitanja” aktualiziraju pred Dan žena i Dan borbe protiv nasilja nad ženama, da bi već sutradan svi zaboravili mnoge nepovoljne činjenice, obećanja, akcije do slijedeće godine, kad će se opet sjetiti ugroženih ženskih prava, diskriminacije, nasilja, neprovođenja zakona…

Kapitalističko društvo ima konzervativne i tradicionalističke stavove po pitanju žena i nije ih u stanju pozitivno razriješiti, kao ni mnoge druge društvene proturječnosti, jer se temelji na ekonomskoj neravnopravnosti, diskriminaciji i ovisnosti, čime su žene osuđene na političko i društveno ropstvo. Uz to, ne postoji ni politička volja da se položaj žene poboljša i da se u tom cilju koriste i međunarodna iskustva. Zato i ne treba od građanskih ženskih pokreta i buržujskih političkih stranaka očekivati rješenje njihovih  prava jer je to dio šireg društvenog pitanja i traži potpunu promjenu društvenih odnosa – zapravo potpunu demontažu izrabljivačkog društvenog sustava. Sve drugo je kozmetika.

Stoga će žene svoja prava ostvariti tek stjecanjem ekonomske neovisnosti, a time političke, društvene i socijalne, što jedino pruža korjenita transformacija nehumanog društva u socijalističko, koje oslobađa rad i čovjeka.

Puna podrška borbi žena za svoja prava, borbi za osnovna ljudska prava!