Na poziv Tita i KPJ nicali su širom Dalmacije u toku augusta te prve ratne godine brojni partizanski odredi.
Činjenica je da je masovni otpor fašistima u Dalmaciji započeo već prvih dana okupacije. Do izražaja dolazi veliki utjecaj KP u narodu, naročito među omladinom koja masovno prilazi SKOJ-u, demantirajući danas one koji neozbiljno ili pak tendenciozno i zlonamjerno zanemaruju tu činjenicu potencirajući nekakvu spontanost narodnog otpora, jer su se ostale političke snage pasivizirale ili čak priključile okupatorima kao i predstavnici crkve.
Stvaranju prvih odreda prethodio je Prvomajski proglas CK KPH pozivom narodu Hrvatske na oružani otpor, kao i odluka da sve partijske organizacije formiraju vojne komitete za pripremu oružanog ustanka. Tako je u Splitu već 7. maja 1941. na Marjanu formiran 1. Udarni odred od 66 komunista koji su položili zakletvu, prikupljali oružje, vršili sabotaže i dr., a iz kojeg kasnije nastaje PRVI SPLITSKI PARTIZANSKI ODRED.
Rimski ugovori, kojim tzv. NDH 18. 5. 1941. predaje Talijanima Dalmaciju s gotovo 400.000 svoga stanovništva, izdajnički je čin koji je izazvao još veći bijes i otpor naroda te ubrzao formiranje partizanskih odreda u Dalmaciji s planom spajanja sedam dalmatinskih odreda – solinskog, kaštelansko-trogirskog, rogozničko-primoštenskog, zatonsko-vodičkog, šibenskog i sinjskog koji bi činili jezgru NOP-a u zaleđu Dalmacije. Provodeći taj plan, borci Prvog splitskog partizanskog odreda krenuli su iz Splita, predio Plokite, 11. 8. 1941., slabo naoružani i bez ikakvog ratnog iskustva, teško se probijali kroz vrleti Dalmacije, neadekvatno obučeni, žedni, zbog loše organizacije otkriveni, opkoljeni i napadnuti od strane ustaša i Talijana 14. 8. 1941., gdje se u Klapež poljani kod sela Košute vodila prva borba s fašistima u Dalmaciji u kojoj je odred bio razbijen.
Poraz Prvog splitskog partizanskog odreda za par mjeseci je odgodio ujedinjenje dalmatinskih odreda, a borba Prvog splitskog partizanskog odreda označila je početak ustanka u Dalmaciji. Te slavne dane prkosa i ponosa opisao je i Vladimir Nazor:
„Negdje iza veličanstvenih planina, što prave zaleđe vašim jadranskim žalima, šaljem vam pozdrav i ovu poruku. Jadan li je svaki, koji u ovom sudbonosnom sukobu i obračunavanju sjedi na kućnom pragu, da bojažljiv, mlitav i neodlučan misli samo na svoje sitne lične koristi! Hrvatski ponos, hrvatski prkos i hrvatsko junaštvo pokazivalo se kroz vjekove djelima naših otaca i pradjedova. Mlitavost, ravnodušnost, prilagođavanja tuđim autoritativnim zahtjevima, savijanje šije pred otimačem i krvnikom, odricanje od svoga jezika i od svojih običaja, puzanje pred tuđinskom petom: sve te sramote i svi ti poroci nisu još nikada okaljali Dalmatinca. Pa neće ni u dane, što ih sada proživljujemo.
U zaleđu Dalmacije rasplamtio se i gori uvijek jačom žestinom rat partizana protiv fašizma. Hrvati i Srbi, katolici, pravoslavci i muslimani digoše se protiv okupatora, protiv Nijemaca, Talijana i njihovih slugu i robova, ustaša i četnika, koji pale kuće, kolju ljude, uništavaju imanja, sela i varoši.
Ili se pustiti zaklati i istrijebiti za uvijek, ili se dignuti i obraniti. Trećega nema. Jao mlitavcu i strašljivcu! Njemu nema spasa. Oluja će ga zahvatiti, ma se on ponižavao, čuvao i pritajivao.
Partizani su od negdašnjih pojedinih, gotovo nenaoružanih skupina sastavili čete i bataljone, pa brigade i divizije: narasli su u korpuse i čitavu vojsku, koja – dobro vođena i uvijek bolje opskrbljena – tuče u našoj zemlji okupatore, bije, goni i kažnjava četnike i ustaše, braneći narodu život i njegovo imanje…
Čuvajmo svoju čast i obraz svoj!“
Vječna slava Titovim partizanima!