Archive for Eu

Prosvjedno pismo Republici Poljskoj

Socijalistička radnička partija Hrvatske predala je danas, 2. ožujka 2020. godine, protestno pismo ambasadi Republike Poljske zbog učestalog progona Komunističke partije Poljske te uredništva lista Brzask.

http://www.forum.tm/vijesti/poljski-komunisti-pod-udarom-zakona-7360

https://www.portalnovosti.com/komunisti-na-sudu

 

Pismo ANPI-u (Talijanskom savezu boraca)

Poštovani drugovi,

za žaljenje je, blago rečeno, vaš odnos i nedostatna reakcija na povijesni revizionizam, a posebno slab otpor korištenju Dana sjećanja u blaćenju jugoslavenskog i talijanskog otpora.

Za osudu je vaše uporno uskraćivanje javnog prostora kao i zabrana podržavanja vaših sekcija, udrugama koje žele govoriti o istinama, o fojbama i tzv egzodusu .

Da vas podsjetim…

Do 1943. godine u Istri su fašisti pjevali: „Se l’ Arena xe a Pola, la foiba xe a Pisin“ (Ako je Arena u Puli, foiba (jama) je u Pazinu …”, i dole u rupu. civile, jugoslavenske i talijanske antifašiste.

Nakon sloma fašizma, dva tri mjeseca kaosa, unakrsnih osveta, ukazivanje prstom na drugoga, nakon čega dolaze Nijemci da naprave „reda“. Od 1945. do 1947., Istrom su upravljali Saveznici. Tokom ovog razdoblja moglo se OPTIRATI, što znači birati, ostati ili emigrirati (sanjajući Ameriku ili Australiju). Iselile su se i mnoge slavenske obitelji s talijaniziranim prezimenima, poput Božac u Bosazzi, Fonović u Fonio, Lazarić u Lazzari itd. Dakle nisu prognani ako su imali dovoljno vremena da odluče prevesti i namještaj, koji je kasnije ostavljen u tršćanskim skladištima – magazinima.

ANGVD (Talijansko nacionalno udruženjeje Julijanaca, Istrana i Dalmatinaca) vrbovao je u svoje redove obrazovanije osobe, učlanivši se u to udruženje nudio im se posao i mjesto stanovanja. Tako je prošla i moja „šantula“ – kuma učiteljica sa suprugom.

Nasuprot tome, spomenut ću drugi primjer zato što je dobro poznato ime, Sergio Endrigo, koga sam imao čast osobno upoznati. Endrigo se nije nikada želio pridružiti ovom klatežu, da upotrebim izraz Sandra Pertinia, kojim ih je oslovio jednom prigodom u Trstu,

Zbog toga su Endriga posprdno, sarkastično, nazivali „crveni“.

Pjesma “1947” posvećena rodnom gradu Puli melankolična je pjesma kao i sve pjesme iseljenika.

U svojoj antifašističkoj aktivnosti imao sam čast upoznati partizane kao Giuseppe Marasa (odlikovan od predsjednika Tita), Ovidia Gardinia, Alfia Vitalia...

Vrlo dirljive i poticajne, bile su crtice koje mi je uputio Gardini:

„Dragi Ivane, hvala na pažnji i poštovanju i tvojim ličnim podsjećanjima kojima si htio naglasiti i uznositi vrijeme, odnose među ljudima i ljudskih života uopće, koji su obilježavali Jugoslaviju 70-ih i početkom 80-ih godina, kada je još brazda otpora i vrijednosti, usmjeravala jugoslavensku omladinu i društvo.

Ali bodri me činjenica da, i pored neizbježne gorčine zbog današnjih grozota, ostaje u tebi nada i vjera u jednu budućnost ponovne spoznaje vrijednosti sveopćeg i vječitog narodnog otpora, u obnovi mira, bratstva i jedinstva među svim jugoslavenskim narodima.

U tom smjeru si velikodušno opredijeljen i ti, kao i mi nekada, pravi „otporaši“ i to ohrabruje i daje snagu nama, starim partizanima, ponekad zbunjenima i omamljenima pred današnjim događajima, osjećajući se izdanima od povijesti i ljudi, izdani obezvrjeđenjem naše velikodušnosti, iznevjereni možda našom dobi i njenim slabostima više nego našim greškama, ali nikad izdani od našeg srca i savjesti…”

Idemo dalje!

 

Ivan Pavičevac (talijaniziran Giovanni), rođen u Puli, 1940. godine, član jedne od borbenijih sekcija ANPI-a iz Rima.

Apel Komunističke partije Poljske

Poziv na akciju protiv progona komunista u Poljskoj

Progon Komunističke partije Poljske se nastavlja. Ponavlja se suđenje protiv članova uredništva partijskog lista “Brzask” (Zora). Prvo ročište održat će se 3. ožujka. Suđenje se ponavlja više od 4 godine unatoč oslobađajućoj presudi suda koja je donesena prošle godine. Žalba tužitelja bila je osnova za ponovno pokretanje suđenja. U posljednje 4 godine tužiteljstvo je izravno podređeno vladi. Ovo suđenje dio je kampanje koju su vlasti napravile sa svrhom da Komunističku partiju Poljske učine nelegalnom.

Jedan drugi antikomunistički napad pokušaj je kriminalizacije komunističkih aktivnosti izmjenama kaznenog zakona. Izmjenjeni zakonski paragraf 256. zabranjuje komunizam i izjednačava ga s nacizmom i fašizmom, dok je prethodno sankcionirao promoviranje “fašističkih ili drugih totalitarnih sistema”. Posljednjih godina ovaj se paragraf koristio vrlo temeljito što je vidljivo iz suđenja KP Poljske i partijskom listu “Brzask”. Nova verzija zakona zabranjuje ideologiju, simbole ili bilo koji drugi sadržaj (grafike, snimke) povezane s komunizmom. Novi zakon također povećava kaznu s 2 na 3 godine zatvora. Te promjene su izglasane u parlamentu prošle godin, te su poslane na Ustavni sud.

Čitava represija od strane vladajuće klase udružena je sa antikomunističkom politikom revizije povijesti i uklanjanja spomenika i imena ulica povezanih s komunizmom i radničkim pokretom iz javnog prostora.

Zahtijevamo da se svi kazneni progoni protiv komunista i komunističkih ideja u Poljskoj odmah zaustave!

Pozivamo Komunističke partije da 2. ožujka organiziraju prosvjede solidarnosti protiv političkog progona slanjem peticija i / ili organiziranjem prosvjeda ispred poljskih veleposlanstava širom svijeta!

 

UZ 10. FEBRUAR, „DAN SJEĆANJA“

U talijanskom parlamentu je 30. III. 2004. godine, pod pritiskom desničarskih i podrškom partija lijevog centra, izglasan, i time ustanovljen, Il giorno del ricordo, „Dan sjećanja“, 10. februara. Tim činom se u Italiji ustoličila nova praksa kojom se pristup iseljavanju u Italiju većeg broja Talijana, ali i Slavena, s oslobođenih područja Istre, Dalmacije i otoka nakon II. svjetskog rata i pripajanja tih dijelova Jugoslaviji, izdvaja od dotadašnje percepcije i daje mu drugu dimenziju. U prošlosti bi se na talijanskoj strani problem aktualizirao kada bi se pojavila politička potreba za njim. Određivanjem 10. februara „Danom sjećanja“, povod je institucionaliziran i on više nije prepušten političkoj potrebi trenutka, već se on permanentno nudi kao argument, čime si je institut vlasti zadao obavezu i ona vlast koja ne bude posegnula za njim riskira da bude doživljena kao nepatriotska.

Pristup i argumentacija koja je korištena za taj projekt pristrana je, selektivna i jednostrana. U obzir uzima samo žrtve i stradanja pripadnika talijanske nacionalnosti u periodu nakon septembra 1943. godine, dok prešućuje žrtve slavenskog domicilnog stanovništva iz vremena prije i tokom II. svjetskog rata.

I prije donošenja spornog zakona, talijanska je strana događaje o kojima je riječ koristila propagandistički, pa i iredentistički, kvantitativno pretjeravajući po pitanju žrtava i događaja. S druge strane, nakon završetka rata, u uvjetima blokovske podjele i nastavka hladnog rata, iskoristila je za temeljito brisanje fizičkih tragova koncentracijskih logora na i oko istočne granice, pri čemu su i njeni ratni zločinci prošli nekažnjeno, za razliku od, recimo, njihovih kolega – izvjesnog broja nacističkih zločinaca. S druge strane, i jugoslavenska strana nije puno odnosno, bolje reći, rado govorila o odgovornosti s naše strane, što nije doprinijelo raščišćavanju problema.

Pojave poput „Dana sjećanja“ nisu put do istine. Danas, s vremenske distance od 70 i više godina od tih događaja, pristrani političari ne mogu riješit problem. Najpozvaniji za to su povjesničari obiju strana, a takvih ima – koji ne zlorabe svoju struku, već na osnovu postojeće arhivske i ostale građe utvrđuju istinu. Tome mogu doprinijeti i ostali istinoljubivi pojedinci koji se zanimaju za te događaje.

 

U Puli, 10. februara 2020.

 

Vladimir Kapuralin


Hit Counter by http://yizhantech.com/