Archive for Forum radnika

PRVI MAJ, MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA

image001

 

Prvog maja 1886. u Chicagu je oko 40.000 radnika prosvjedovalo protiv izrabljivanja i zahtijevalo dostojne uvjete rada i života. Policija je ubila šest i ranila oko 50 prosvjednika. Vođe štrajka su izvedeni pred sud, petero ih je osuđeno na smrt, trojica na dugogodišnju robiju. U spomen na ovo prolijevanje radničke krvi, prvi je maj postao Međunarodni praznik rada.

Kapitalizam je sustav koji počiva na izrabljivanju pa radnička borba traje i danas. Borba za društvo u kojem radnik može dostojanstveno živjeti od svog rada, borba za društvo koje slavi rad, borba

ZA VJEČAN PRVI MAJ.

 

Posjetite nas u Tratinskoj 27/1 (dežurstva srijedom od 17 do 19 sati), nazovite (tel. 5807-654 ili mob. 095 / 880-1632), javite nam se na e-mail (srptratinska@gmail.com), pratite nas i komentirajte na www.srp.hr ili preko Facebook stranice GO SRP Zagreb.

 

Svim radnicama i radnicima čestitamo Prvi maj, Međunarodni praznik rada!

 

 

Anketa o položaju žena

Brojna istraživanja provedena kako u Hrvatskoj tako i u svijetu pokazuju da žene i muškarci još uvijek nisu ravnopravni, ni na radnim mjestima, ni u društvu općenito, a pogotovo ne u obitelji, u podjeli kućanskih poslova. Želimo čuti mišljenje naših sugrađanki i sugrađana o položaju žena u Hrvatskoj danas. Dežuramo u Tratinskoj 27/1 (dvorišna zgrada), svakog radnog dana od 16 do 19 sati. Donesite ispunjenu anketu, sjest ćemo, porazgovarati, razmijeniti mišljenja i iskustva, vidjeti kako se stvari mogu promijeniti.

 

Anketa o položaju žena

 

 1. Da li su u Republici Hrvatskoj žene i muškarci ravnopravni pred zakonom?
a – da
b – ne

 

 6. Zašto su žene podzastupljene u političkom životu pa se njihov politički angažman potiče kvotama?
a – žene su manje sposobne
b – žene su opterećenije obiteljskim obavezama pa se ne stignu baviti političkim radom
c – nešto treće, što?____________________________

 

2. Što mislite, da li u praksi poslodavci kod zapošljavanje prednost daju
a – ženama
b – muškarcima
c – ne prave razliku
7. Sudeći prema primjerima iz vaše okoline, tko u obitelji obavlja većinu poslova vezanih uz djecu i dom?
a – žena
b – muškarac
c – žena i muškarac jednako
 
3. Tko je u praksi više izložen šikaniranju na poslu?
a – žene
b – muškarci
c – podjednako
8. Kako ćete Vi odgajati djecu s obzirom na tradicionalnu podjelu na muška i ženska zanimanja?
a – da kod izbora zanimanja poštuju tradiciju
b – da buduće zanimanje izaberu slobodno
 
4. Na tržištu rada uočava se podzastupljenost žena u nekim zanimanjima (obrtnička, tehnička, informatička)? Čime je uzrokovana podjela na pretežno ženska i pretežno muška zanimanja?
a – sposobnost
b – tradicija
c – nešto treće, što?____________________________
 
9. Kako ćete odgajati djecu s obzirom na podjelu poslova u obitelji između žene i muškarca?
a – poslovi vezani uz obitelj su više muška obaveza
b – poslovi vezani uz obitelj su više ženska obaveza
c- muškarac i žena poslove u obitelji trebaju ravnomjerno podijeliti
5. U Hrvatskoj ženske plaće za oko 10% zaostaju za muškim plaćama. Čime je to uzrokovano?
a – žene su manje sposobne
b – žene češće koriste bolovanje radi njege djece ili starijih članova obitelji
c – nešto treće, što?____________________________
 
10. Kako sredina reagira na neprihvatljivo ponašanje (npr. pijanstvo) s obzirom na spol?
a – jednako strogo
b – strože kada su u pitanju muškarci
c – strože kada su u pitanju žene

 

 

DRAGE SUGRAĐANKE, OD SRCA VAM ČESTITAMO 8. MART, DAN ŽENA – VAŠ SRP

ZAGREBAČKA GRADSKA ORGANIZACIJA SOCIJALISTIČKE RADNIČKE PARTIJE HRVATSKE

 

 

 

Za preuzimanje ankete u .doc formatu: anketni listic 8. mart

 

Seminar u Ateni

Izlaganje SRP-a na seminaru o posebnostima rada komunističkih i radničkih partija među ženama (Atena, 10. i 11. studenog 2016.)

 

Sidrofises et sidrofi, drugarice i drugovi!

Pozdravljam vas u ime Socijalističke radničke partije Hrvatske i u svoje osobno ime. Zahvaljujem Komunističkoj partiji Grčke i sekcijama za međunarodne odnose i ravnopravnost žena što su nam omogućili da sudjelujemo na ovom, nama vrlo zanimljivom, seminaru.

 

Posebnosti rada komunističkih i radničkih partija među ženama

Unatoč značajnom udjelu žena u procesu rada, one ne sudjeluju u jednakoj mjeri u sindikatima pa ni u komunističkim i radničkim partijama. Kako to promijeniti?

U nekom općem ideološkom određenju, rekli bismo da SRP nastupa s pozicija marksističkog feminizma shvaćajući da bez oslobođenja radničke klase nema stvarnog oslobođenja žena, ali i da oslobođenjem radničke klase ne dolazi do automatskog ostvarenja pune ravnopravnosti žena.

Nesrazmjer između udjela žena u radu i njihovog udjela u sindikalnim ili političkim organizacijama može se objašnjavati prirodom samog kapitalizma: kapital voli slabo plaćeni, a još više neplaćeni rad i zato zdušno podržava i održava podjelu na “muške” i “ženske” poslove. “Ženski” poslovi su u pravilu oni koji su slabije plaćeni i najveći dio onih koji su neplaćeni. Koristit ću termine iz teorije o društvenoj reprodukciji Lise Vogel: za procese dnevnih aktivnosti (kuhanje, peglanje, čišćenje… sve ono što radnicima omogućuje da se svaki dan iznova vraćaju na posao), kao i za brigu o nemoćnima (onima koji su premladi, prestari ili prebolesni da bi mogli biti radna snaga) – za te su poslove, neplaćene poslove, još uvijek, najvećim dijelom zadužene žene. Ako se tome doda i treći proces, proces generacijske zamjene koji jedini zahtijeva podjelu rada prema spolu (samo žene rađaju djecu koja će kasnije zamijeniti svoje prethodnike u procesu rada) – koliko vremena ostaje ženama da se bave sindikalnim i političkim radom?

Pogledajmo malo detaljnije stanje u Hrvatskoj!

Borba za žensku ravnopravnost se u Hrvatskoj odvija na mnogim razinama. Za to se, za početak, deklarativno zalaže i sama država. U zakonodavnoj vlasti imamo Saborski odbor i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, u izvršnoj vlasti imamo Vladin ured za ravnopravnost, na lokalnoj razini imamo povjerenstva za ravnopravnost, itd. Brojne se organizacija civilnog društva bave pitanjem ravnopravnosti žena, sindikati imaju svoje ženske sekcije, političke stranke imaju svoje forume žena. Ukratko, imamo svega – osim ravnopravnosti!

Cijenimo rad i trud svih sudionika, shvaćamo važnost radionica i tribina, publikacija i javnih istupa, pisanja nadležnim institucijama, borbe za bolja zakonska rješenja – sve su to vrijedni doprinosi pokušajima da se poboljša položaj žena, da se poštuje ravnopravnost spolova. Pa zašto smo onda tako daleko od ravnopravnosti, puno dalje nego što smo bile u bivšoj, socijalističkoj Jugoslaviji? Gdje zapinje? Zapne onda kad podbace istupi u medijima, dopisi i peticije… kad treba izvršiti pritisak, kad treba izaći na ulicu.

Proljetos je u Zagrebu, u organizaciji jedne građanske inicijative održano okupljanje pod nazivom “Hod za život”. Okupilo se 7.000 ljudi koji se protive pobačaju, odnosno koji se zalažu za zabranu pobačaja. Kontraprosvjed “Obrani pravo na izbor” je okupio svega 400 ljudi. Ponavljam: 7.000 ljudi traži zabranu pobačaja, 400 ljudi brani pravo na izbor.

Inicijativa “40 dana za život” organizira dva puta godišnje tijekom 40 dana svakodnevne molitvene skupove ispred bolnica u dvadesetak hrvatskih gradova. Pozivaju sve kršćane na angažman za zaštitu nerođene djece,  iscjeljenje žena koje su abortirale, obraćenje medicinskog osoblja koje vrši abortuse… u stvari, maltretiraju žene koje su se, iz bilo kojeg razloga, odlučile na pobačaj. Ovi ih molitelji-mučitelji dočekuju ispred bolnica s transparentima, plakatima, brošurama… dodatno im zagorčavaju život u za njih jako teškom trenutku. Dakle, dvaput godišnje, u serijama od po 40 dana, ta inicijativa okupi desetak “molitelja” dnevno. Za sve su to vrijeme organizirana samo dva kontraprosvjeda, s manje od 20 sudionika na svakom.

Ovakav nesrazmjer u brojkama proizlazi iz činjenice da iza ovih ultrakonzervativnih udruga i inicijativa čvrsto stoji Katolička crkva; snažno ih motivira (pozivajući se na Boga i Božje zapovijedi), opskrbljuje ih članstvom, daje im logističku podršku i – financira ih.

To je hrvatska realnost danas. Društvenom i političkom scenom dominira agresivna, konzervativna i klerikalna desnica. Ljevica postoji, ali je slaba, nedovoljno artikulirana, nema dovoljno financijskih sredstava i definitivno nije u stanju mobilizirati javnost. Ako tome dodamo i kronični nedostatak vremena žena od kojih se očekuje da budu uspješne poduzetnice, dobre domaćice, brižne majke i raspoložene partnerice – svašta se od nas očekuje – onda je situacija još tmurnija.

Morali smo zaključiti da velike akcije podbacuju, ljudi ih ne prepoznaju, nemaju vremena, ne odazovu se. U takvim okolnostima, ostaje nam samo rad na terenu, rad u bazi.

SRP je priredio jednu vrlo jednostavnu anketu o položaju žena danas u Hrvatskoj. Kao što cilj našeg Radničkog leksikona nije doprinos leksikografiji, nego je rad na Leksikonu povod za otvaranje dijaloga s radnicima, tako i ova anketa neće služiti prikupljanju i obradi podataka, ona je prvenstveno povod za razgovor. Građani će ispunjenu anketu moći donijeti na adresu u samom kvartu u kojem žive, a na kojoj ćemo mi osigurati dežurstva. Moći će s nama sjesti da razgovaramo o postavljenim pitanjima, odnosno o položaju žena danas u Hrvatskoj. Ne radi se o tribinama na kojima govore poznata lica, nego o razgovorima sa susjedima. Cilj je jasan. Podići svijest o dvostrukoj podčinjenosti žena, potaknuti na razmišljanje o uzrocima, ali i o mogućnostima otpora.

Anketu ćemo koristiti u predizbornoj kampanji za lokalne izbore koji se održavaju u svibnju 2017. Cilj nam je postići veću vidljivost i prisutnost SRP-a u lokalnim sredinama, iskazati našu zainteresiranost za probleme sugrađana, posebno sugrađanki s kojima živimo u istom kvartu.

S druge strane, anketu ćemo koristiti i u razgovorima s radnicima o Radničkom leksikonu, jer smatramo da borba za ravnopravnost žena mora biti dio borbe za radnička prava, ali i da borba za radnička prava mora uključivati borbu za prava žena.

Da pojasnimo. Nedavno je u Zagrebu održana tribina o jačanju konzervativizma i sve agresivnijem nasrtaju na ženska prava (najviše na pravo na pobačaj). Kao najzanimljiviji dio izdvajamo izlaganje jedne od uvodničarki koja je, između ostalog, utvrdila da je borba za ženska prava sastavni dio borbe za radnička prava, ali se isto tako zapitala zašto na prethodnoj tribini, o srozavanju radničkih prava u Hrvatskoj, nije bilo govora o zabrani pobačaja ili o bilo kojem drugom nasrtaju na ženska prava. Preciznije rečeno, kad govorimo o ženskim pravima, smještamo ih u kontekst radničkih prava, ali kad govorimo o radničkim pravima, onda nam prava žena nekako ispadnu iz fokusa.

To nas vraća na uvodno pitanje o slaboj zastupljenosti žena u sindikatima, ali i komunističkim i radničkim partijama. Borba protiv dvostruke opresije žena mora biti dio borbe za oslobođenje radničke klase. Ali, svaki put kad govorimo o borbi za radnička prava moramo postaviti i pitanje neplaćenog rada, jer taj neplaćeni rad omogućuje onaj plaćeni. Može li radnik raditi ako je gladan, ako mu djeca ili stari roditelji nisu zbrinuti? Sve dok procesi dnevnih aktivnosti (kuhanje, peglanje, čišćenje…), kao i briga o nemoćnima (djeci, starima, bolesnima) leže u najvećem dijelu na ženskim plećima – žene neće imati vremena za sindikalne ili političke borbe. Da bi sudjelovanje žena u sindikatima i političkim organizacijama odgovaralo njihovoj zastupljenosti u sferi rada, neplaćeni poslovi moraju biti pravedno raspodijeljeni između muškaraca i žena.

Posebnost rada komunističkih i radničkih partija među ženama vidimo kao osvještavanje ovog problema. Nema “muških” i “ženskih” poslova. Neplaćeni “kućni rad”, kako ga kolokvijalno zovemo, mora biti, s jedne strane maksimalno socijaliziran i, s druge strane, ravnomjerno raspoređen između muškaraca i žena kako bi žene i muškarci mogli ravnomjerno sudjelovati u borbi za pravednije društveno uređenje.

 

Izlaganje pripremila:

Vesna Konigsknecht


Hit Counter by http://yizhantech.com/