Archive for Izbori

NAKON PET GODINA, RH JE DOBILA LEGALNO IZABRANOG PREDSJEDNIKA

Za razliku od Kolinde G. Kitarović, kojoj je nedostajalo više od 16.400 glasova da pređe izborni prag pa ju je Ustavni sud, ne poštujući Ustav, proglasio predsjednicom, umjesto da traži ponovno raspisivanje izbora, Zoran Milanović je, u skladu s Ustavom, legalno izabran predsjednik. S obzirom da je od ukupnog broja 3.734.115 građana s pravom glasa na izbore izašlo i glasalo 2.053.848 birača, a Zoran Milanović je osvojio 1.034.389 glasova, što je više od 1.026.924+1 glas (izborni prag), isti je postao legalan i legitiman predsjednik Republike Hrvatske. To potvrđuje članak 95 stavak 3 Ustava RH koji glasi: “Predsjednik Republike bira se većinom svih birača koji su glasovali.“

Iako je na ovim izborima bilo gotovo 5 % nevažećih listića, ti nevažeći glasovi birača nisu utjecali na njegov izbor, što nije bio slučaj s prethodnim izborom Kolinde G. Kitarević, koja zbog nevažećih glasova nije dobila većinu svih birača koji su glasovali pa je Ustavni sud, da bi potvrdio njezin izbor, donio “solomunsku neustavnu odluku” da se nevažeći glasovi ne ubrajaju u ukupne glasove birača koji su glasovali.

Milanovićeva izborna pobjeda tim je značajnija što je protiv sebe imao i crkveno i državno vodstvo, i popove i lopove i 200 Tuđmanovih obitelji pa i veći dio sredstava informiranja (Večernji list i 24sata su u vlasništvu crkve iz Austrije). Uspio je jer se dao prepoznati nezadovoljnom narodu kojem se 30 godina neuspjesi vođenja ove države podmeću pod uspjehe. Prepoznao ga je (njega i njegova obećanja) veći dio izbornog intelektualnog življa i srednje obrazovni izborni kadar, dok je niže obrazovani kadar ostao pod utjecajem crkvenih i državnih struktura i njihovih laži i lažnih obećanja. Prepoznao ga je i izabrao. Značajno je da je Milanović odnio pobjedu u Titovom, Tuđmanovom, Kolindinom i svom rodnom mjestu. Na njemu je da pokrene Republiku Hrvatsku, a to može istinom i samo istinom!

Predsjednikove ovlasti

Za razliku od Tuđmanovih ovlasti i njegovog autoritativnog vladanja (određivao je i imena klubova, nazivao narod stokom sitnog zuba i tako se prema njemu i ophodio), sadašnje ovlasti Predsjednika su bitno umanjene. Ipak, one neznalici daju mogućnost vladavine poput “fikusa”, a znalcu Ustavnu mogućnost (čl.102: „Predsjednik Republike može sazvati sjednicu Vlade Republike Hrvatske i staviti na njezin dnevni red pitanja za koja smatra da ih treba razmotriti. Predsjednik Republike predsjedava sjednici Vlade na kojoj je nazočan“) da može pokretati ili barem pokušati pokretati neophodne reforme države i društva – društva koje je u ovih 30 godina vraćeno na 1945. godinu, razoreno, opljačkano i gotovo uništeno.

Da li sam bacio glas?

Dajući svoj glas, očekujem da će predsjednik:

1. Formirati tim stručnjaka iz svih 13 grana privrede, koji će znati dati stručni prijedlog izlaska iz stanja u koji nas neznalice, zlonamjernici i prodane duše dovedoše.

2. Dati prijedlog izmjena izbornog Zakona, u kojem će zastupnik u Sabor biran sa stranačke liste u slučaju odlaska iz stranke ostavljati mandat stranci jer i nije njegov, već je od stranke; ukinuti D’Hondtovu metodu i dati pravo strankama koje nisu prešle izborni prag da same odlučuju kome će dati i pod kojim uvjetima svoje glasove, jer glasovi su vezani uz programe, a ne uz pojedince, te im dati mogućnost da udruživanjem glasova daju delegata u Sabor; ukinuti pravo glasa onom dijelu dijaspore koja nije iz matične zemlje i ne plaća poreze u zemlji, jer ne pridonosi stvaranju budžeta pa o njemu ne može ni odlučivati; onemogućiti strankama koaliranje prije izbora, već stvaranje koalicija poslije izbora s ciljem formiranja vlade; pooštriti kontrolu registracije stranaka u skladu s programima (30 do 50 % razlike trebalo bi biti u odnosu na stranku slične orijentacije u protivnom upućivati na učlanjenje u tu već registriranu stranku).

3. Pokrenuti stvaranje kratkoročnog i dugoročnog programa razvoja (rad na programu stručnjaka iz svih parlamentarnih stranaka). Pri tome definirati nosioce tog programa: poduzeća od posebnog društvenog interesa, stvoriti naše banke kao pratioce razvoja privrednih grana – primjer: u građevinarstvu više nemate ni jedno poduzeće koje može izaći na ozbiljniju licitaciju većih radova, a bili smo poznati u svijetu (treba razotkriti razloge njihovog nestanka i iznaći način sprečavanja da se to u buduće ne događa). Pronaći način zaštite svoje privrede i svoga tržišta. Shvatiti jednom zauvijek: nema slobodnog tržišta u ovom vremenu na svjetskom prostoru. Sve su to floskule. Evo primjera: Svjetska banka dala je Intersparu i Kauflandu 950.000.000 $ da se “instalira” na ovim prostorima. Pometene su sve male i srednje trgovine, a radnici završili na ulici. Prisjetimo se 1990. godine kada nam je Njemačka darivala polovne autobuse, a Francuska polovne i nove kombije. Što se dogodilo? Stala je TAZ s proizvodnjom autobusa, a Autodubrava s proizvodnijom poluteretnih vozila. Logično. Tko će kupiti novi autobus kad ima darovani polovni? Naši radnici su završili na ulici, a Njemačkim i Francuskim je omogućen rad i proizvodnja za ovo tržište. Kada sam to javno prozvao kao jedan od osnivača SRP-a i tada njezin politički tajnik, dobio sam javni odgovor s Trga bana Jelačića od tadašnjeg Predsjednika “…šta će nama tvornica autobusa. Mi smo premala zemlja da to proizvodimo“. Ali smo dosta velika da bez posla ostavimo 1.300 jadnika i još 5 puta toliko kooperanata (na tvorničkom prostoru instaliramo Kaufland) i da godišnje uvozimo cca 850 autobusa. Treba znati i to da su dokapitalizaciju izmislili Nijemci kad su šeici postali većinski vlasnici tvornice Mercedes. Dokapitalizacijom su je vratili u Njemačko vlasništvo. Oni znaju štititi svoje interese.

4. Plaće menadžera moraju biti vezane uz plaće radnika u svim poduzećima od društvenog interesa.

5. Ispoštovati Ustav i izvršiti sekularnost države u skladu s čl. 41 Ustava; vjeronauk u crkve, a s Vatikanom riješiti pitanje štetnosti Vatikanskih ugovora.

6. Izvršiti primjenu Ustava u školstvu u pogledu službenog jezika, a manjinama omogućiti učenje njihovog jezika vaninstutucionalno.

7. Stvoriti kontrolni mehanizam za pokretanje i praćenje efikasnosti rada i funkcioniranja trodiobne vlasti.

Ako to u svom mandatu riješi Predsjednik, bit ću zadovoljan reći da nisam bacio svoj glas.

 

Zagreb, 10. 01. 2020.

MiG

DANAS.RS: MORALNA POBEDNICA

Nastup marksističke levice na izborima za predsednika Hrvatske, čija kandidatkinja je bila Katarina Peović, predstavnica Radničke fronte, izazvao je prilično interesovanje i u poslovično radoznaloj beogradskoj čaršiji.

 

gojko vlaovic foto miroslav dragojevic

 

S obzirom da kandidatkinja Radničke fronte ne samo da nije prošla u drugi krug već da je osvojila „svega“ 1,27 odsto glasova, očekivao sam potcenjivačke komentare liberala kako je njen rezultat „mizeran“. Naravno, da takve zajedljive ocene na račun broja glasova koji je Katarina Peović osvojila nisu izostale, odnosno usledile su odmah po objavljivanju izbornih rezultata. Liberali su mi jasni. Svesni da u diskusiji ne mogu da se suprotstave argumentima marksističke levice plaše je se tačno onako kako su to u „Manifestu komunističke partije“ opisali Marks i Engles. Stoga je svaki skromniji izborni rezultat antikapitalističke levice za njih prilika da odahnu nadajući se da ona nikad više neće postati relevantna. Liberali ne poznaju dijalektiku pa misle da očekivanja mogu pobediti realnost. Samim tim oni me ne iznenađuju. Međutim, “drvlje i kamenje” koji je deo levice u Srbiji bacio na Katarinu Peović naročito posle izbora „jer je postignut loš rezultat“ svakako je za analizu.

Aktivistička levica sa ovih prostora solidarno je stala uz kandidatkinju Radničke fronte. To je svakako jedan od politički najdirljivijih trenutaka koji se zbio nakon raspada SFR Jugoslavije. Takozvana  “fejsbuk levica” pak, kako ona  nacionalistički orijentisana tako i ona „militantna“ koja svakog onog ko ne priziva „oružanu revoluciju“ smatra „reformistom“ iz sve snage je napala Katarinu rugajući se njenom izbornom rezultatu.

Ono što fejsbuk levičari ne umeju da prepoznaju i razumeju je to da je Katarina Peović moralna pobednica izbora za predsednika Hrvatske i da je postigla sjajan rezultat. Pod brojem jedan, prognoze su joj davale najviše 0,5 odsto osvojenih glasova. Ona je taj rezultat nadmašila. Pod brojem dva, ostvarila je dobar rezultat u levičarski tradicionalno orijentisanoj Istri a u selu Negoslavci u kome procentualno živi najveći broj srpskog življa u Hrvatskoj zauzela je drugo mesto sa 8,72 odsto glasova. Pod brojem tri, oko sebe je uspela da okupi celokupnu marksističku levicu u Hrvatskoj. Pod brojem četiri, nastup na izborima je iskoristila kao tribinu za promociju svojih ideja.

Sasvim je jasno da će rezultati te opcije u narednom periodu biti sve bolji a jedan od preduslova za to je da Katarina u svoje nastupe u većoj meri implementira stavove njoj savezničke Socijalističke radničke partije, koji u potpunosti odražavaju interese radnog naroda Hrvatske.

https://www.danas.rs/kolumna/gojko-vlaovic/moralna-pobednica/?fbclid=IwAR2WH5L2T4UjzmUVVs0AeaHYx1EViezOfuio52R_levodOFwFMyjL8C4JmA

Završnica predsjedničke kampanje

Na ovim predsjedničkim izborima Socijalistička radnička partija je podržala kandidaturu Katarine Peović. Katarina nas nije iznevjerila. Dapače! Pokazala je da je hrabra, već samom činjenicom da je kao socijalistička kandidatkinja krenula u bitku za Pantovčak. Pokazala je da je požrtvovana – neumorno je putovala, razgovarala, družila se. Time je pokazala da ima volje, a pokazala je i da ima znanja – dobro je komunicirala s medijima, pametno odgovarala na pitanja, odlično se držala na sučeljavanju. Zahvaljujući ovoj kandidaturi, ideje koje su našim strankama zajedničke – klasna borba, socijalizam, samoupravljanje – bile su u javnom prostoru prisutnije nego inače.

Koliko god glasova dobila, a želimo da ih dobije što više, već smo sada mnogo dobili, svi zajedno, kampanjom kojom smo pokazali da nas ima, da smo tu, da ne odustajemo od naših ideala, da se borba nastavlja.

U nedjelju glasamo za našu kandidatkinju, Katarinu Peović.

Konferencija za medije – izbori za predsjednika RH 2019.

Danas je Katarina Peović, predsjednička kandidatkinja Radničke fronte, održala konferenciju za medije. Uz nju medijima su se obratile i predstavnice stranaka koje je podržavaju, Rada Borić, potpredsjednica Nove ljevice i Vesna Konigsknecht, predsjednica Socijalističke radničke partije.

Iskonstruirana istina

 

Nalazimo se na mjestu gdje se gradi Spomenik Domovini. Ovdje se, u stvari, ne gradi spomenik, ovdje se stvara priča. Konstruira se priča o domovini koju je važno imati, ali bez postavljanja pitanja o karakteru te domovine. Spomenik Domovini će svjedočiti da imamo Hrvatsku, a kakva je ta Hrvatska, to se ne smije pitati – bar tako misle samoproglašeni čuvari bezgrješnosti domovine. Ovaj će spomenik stajati nasuprot onog drugog spomenika, otkrivenog prošle godine u ovo vrijeme, koji je u funkciji iste priče. Priče koja se opetovano ponavlja, ne bi li postala istina.

Nova istina o našem identitetu, o domoljublju, o svetinjama u koje se ne smije dirati. Ta nova režimska istina veliča naciju, nacionalno zajedništvo i jedinstvo, prešućujući činjenicu raslojenosti društva – svakog kapitalističkog društva pa tako i hrvatskog. Opijenost nacionalnim je nasilna harmonizacija različitih društvenih slojeva, različitih klasa koje imaju različite, čak suprotstavljene interese.

Koliko god režim retuširao, prekrajao i falsificirao, činjenice su neumoljive. Tuđman je državom upravljao i vladao diktatorski. Njegova je politika bila utemeljena na represivnim institucijama državnog aparata i militarizmu. Spomenik Tuđmanu, kao iskonstruirana istina o Tuđmanu, o tome ne govori, kao što ne govori ni o pljačkaškoj pretvorbi i privatizaciji kada su uništeni nekadašnji giganti samoupravnog socijalizma.

A što se tiče domovine, Hrvatska je postojala i prije Tuđmana, prije devedesete. Socijalistička Hrvatska možda nije bila idealna, ali je po gotovo svim pokazateljima bila bolja. Bila je bolja radnicima, ljudima koji žive od svog rada. Naša današnja domovina, koju nam je Tuđman ostavio u naslijeđe, je pretpolitička zajednica nacionalističkog tamburanja i povampirenih patrijarhalnih vrijednosti, društvo u kojem dominiraju interesi kapitala i stranački dealovi, u kojem caruju nekompetentnost, licemjerje i mafijaško poduzetništvo. Sve je podređeno interesima pohlepnih i nezasitnih vlasnika, a na štetu radnika koji u društvu čine ogromnu većinu. Spomenik Domovini, kao iskonstruirana istina o domovini, o tome neće govoriti – ali ćemo govoriti mi. Kritički preispitivati, otvoreno i argumentirano ukazivati, osvještavati ideju boljeg i pravednijeg društva, ideju domovine po mjeri narodne većine.

 

Vesna Konigsknecht,

predsjednica Socijalističke radničke partije Hrvatske


Hit Counter by http://yizhantech.com/